Krštenje zauzima posebno mjesto u kršćanskom životu jer označava početak našega odnosa s Bogom. To nije samo obred ili tradicija, nego duboki duhovni događaj u kojem čovjek biva uronjen u Božju milost. Krštenjem postajemo djeca Božja, članovi Crkve i sudionici novog života koji nam Bog daruje po Isusu Kristu.
U Isusovu krštenju na Jordanu jasno se očituje Božji plan spasenja. Iako bez grijeha, Isus ulazi u vodu kako bi se poistovjetio s grešnim čovjekom i pokazao put poniznosti, poslušnosti i ljubavi.
Tada se otvara nebo, silazi Duh Sveti i čuje se glas Oca znak da Bog djeluje i danas, kao i onda, u životima onih koji Mu se predaju.
Svaki put kada se spominjemo vlastitog krštenja, pozvani smo ponovno se vratiti tom izvoru milosti. Krštenje nije događaj koji pripada samo prošlosti, nego poziv na svakodnevni život u vjeri, obraćenju i povjerenju u Boga koji nas je prvi pozvao po imenu.
Dolazak Mesije na Jordan
Ljudi su stoljećima poznavali Božja obećanja i s nadom iščekivali Mesiju. Očekivali su kralja koji će obnoviti Davidovo prijestolje i donijeti pobjedu Izraelu. Mnogi su se pojavljivali i odlazili, ali nijedan nije bio Onaj pravi.
Ivan Krstitelj to dobro razumije. On nije Mesija, nego glas koji priprema put. Zato se opire krstiti Isusa, svjestan vlastite malenosti pred Onim koji dolazi. No Isus prihvaća krštenje kako bi ispunio Božju pravednost i započeo put poslušnosti Ocu.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada!
Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
Zašto se Isus dao krstiti?
Ivanovo krštenje bilo je krštenje pokajanja, namijenjeno grešnicima. Isus, koji nije poznavao grijeh, nije trebao obraćenje. Ipak, On ulazi u vodu Jordana kako bi se solidarizirao s grešnim čovjekom i otvorio put novom životu.
Njegovo krštenje ne potvrđuje staro, nego uvodi novo: put obraćenja, milosti i zajedništva s Bogom. Isus ne dolazi podržati pokvareni poredak, nego povesti ljude u obnovljeni odnos s Ocem.
Silazak Duha i glas Oca
Nakon krštenja, nebesa se otvaraju i Duh Božji silazi na Isusa u liku goluba. To je znak da Isus prima snagu za svoju službu i da je Duh Sveti s Njim od samog početka.
Tada se čuje glas s neba:
„Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Bog Otac javno potvrđuje identitet svoga Sina. U tom trenutku jasno se očituje otajstvo Presvetog Trojstva: Otac govori, Sin stoji u vodi, a Duh silazi.
Poruka krštenja za nas danas
Isusovo krštenje nije samo događaj iz prošlosti. Ono govori i o našem krštenju. I nad nama se otvorilo nebo, i nama je darovan Duh Sveti, i mi smo pozvani živjeti kao ljubljena djeca Božja.
Krštenje nas uvodi u novi život, ali i u svakodnevnu odgovornost: rasti u vjeri, slušati Božju riječ i služiti drugima snagom Duha koji nam je darovan.
Kratka molitva uz Evanđelje
Gospodine, hvala Ti što si došao na svijet i započeo svoje djelo spasenja u poniznosti i poslušnosti. Kao što je Duh Sveti sišao na Tebe, tako je darovan i nama. Ispuni nas svojim Duhom, vodi nas putem obraćenja i osposobi za služenje Tebi i bližnjima. Amen.
