Uvečer 22. veljače 1931. godine dogodio se susret koji će ostaviti dubok trag u duhovnosti Katoličke Crkve. U svojoj samostanskoj ćeliji u Płocku u Poljskoj sveta Marija Faustina Kowalska doživjela je viđenje Isusa Krista, iz kojega će svijetu biti prenesena snažna poruka o Božjem milosrđu.
Sveta Faustina vidjela je Gospodina Isusa odjevenog u bijelu haljinu. Jednu je ruku podigao na blagoslov, dok je drugom dodirivao haljinu na prsima. Iz područja Njegova Srca izlazile su dvije velike zrake – jedna crvena, a druga blijeda.
Faustina je u tišini gledala Gospodina. Tada joj je Isus rekao:
„Naslikaj sliku prema uzorku koji vidiš, s potpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapelici, a zatim i u cijelome svijetu.“
(Dnevnik sv. Faustine, 47)
Isusovo obećanje povezano sa slikom Božjeg milosrđa
Isus je sv. Faustini dao i snažno obećanje povezano s ovom slikom. Rekao je da duša koja bude štovala ovu sliku neće propasti. Obećao je također pobjedu nad neprijateljima već ovdje na zemlji, a osobito u času smrti. Gospodin je rekao da će takvu dušu braniti kao svoju vlastitu slavu.
(Dnevnik sv. Faustine, 48)
Posebno značenje imaju dvije zrake koje izlaze iz Isusova Srca.
Isus je kasnije Faustini objasnio da blijeda zraka označava Vodu koja opravdava duše, dok crvena zraka označava Krv koja je život duša.
Te su zrake potekle iz dubine Njegova milosrđa kada je Njegovo Srce bilo otvoreno kopljem na križu.
(Dnevnik sv. Faustine, 299)
Slika Božjeg milosrđa zato nije samo umjetnički prikaz Isusa. Ona vjernika usmjerava prema otajstvu Kristove muke, Njegove žrtve i neizmjerne ljubavi prema čovjeku.
Poruka koja je stigla do cijeloga svijeta
Te iste večeri Isus je sv. Faustini izrazio želju za svetkovinom Božjeg milosrđa koja će se slaviti prve nedjelje nakon Uskrsa – na dan koji danas poznajemo kao Nedjelju Božjeg milosrđa.
Desetljećima poslije poruka koju je primila skromna poljska redovnica proširila se diljem svijeta.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je sestru Faustinu svetom 30. travnja 2000. godine te je odredio da se druga vazmena nedjelja u cijeloj Crkvi slavi kao Nedjelja Božjeg milosrđa.
U središtu svega nalazi se jednostavna, ali duboka poruka: Božje milosrđe veće je od svakoga našeg grijeha.
To nije neko novo Evanđelje niti zamjena za Kristovu poruku. Upravo suprotno – poziv na Božje milosrđe vraća nas u samo srce Evanđelja.
Čovjek ne treba bježati od Boga zbog svoje prošlosti, slabosti ili grijeha. Bog poziva čovjeka da Mu se vrati, prizna svoju potrebu za Njegovim milosrđem i ponovno Mu povjeri svoj život.
Upravo zato riječi ispisane ispod slike Božjeg milosrđa ostaju jedna od najjednostavnijih molitava pouzdanja:
„Isuse, uzdam se u Tebe.“
To nisu samo riječi koje treba izgovoriti usnama. One su poziv da svoje strahove, prošlost, neizvjesnost, grijehe i cijeli život stavimo u Kristove ruke.
Svaki dan u 15 sati možemo se obratiti Isusu
Posebno mjesto u pobožnosti Božjem milosrđu zauzima 15 sati, vrijeme koje se povezuje sa spomenom na Isusovu smrt na križu. Sveta Faustina u svom Dnevniku zapisuje Isusov poziv da se u tom času utječemo Njegovu milosrđu i razmatramo Njegovu muku.
Zato se svaki dan u 15 sati možemo barem nakratko zaustaviti i pomoliti. Nije nužno izmoliti dugu molitvu. Možemo Isusu predati svoje potrebe, obitelj, bolesne, pokojne, ljude koji prolaze kroz teškoće i cijeli svijet.
Možemo izmoliti i Krunicu Božjeg milosrđa, razmatrati Isusovu muku ili jednostavno iz srca reći:
„Isuse, uzdam se u Tebe. Smiluj se nama i cijelome svijetu.“
Taj trenutak može postati svakodnevni susret s Gospodinom – nekoliko minuta u kojima ćemo zastati usred svojih obveza i ponovno se podsjetiti da nijedna briga, rana ni grijeh nisu veći od Božjeg milosrđa.
Kratka molitva
Gospodine Isuse,
uzdam se u Tvoje beskrajno milosrđe.
Oprosti mi moje grijehe, očisti moje srce i pomozi mi da Ti vjerujem i onda kada ne razumijem što se događa u mom životu.
Neka Tvoja milost bude jača od mojega straha, a Tvoja ljubav veća od svake moje slabosti.
Isuse, vodi mene i moje bližnje putem koji vodi k Tebi.
Isuse, uzdam se u Tebe. Amen.
