Što znači biti brat? Je li bratstvo samo zajednički život ili mnogo više od toga? Upravo je o tim pitanjima govorio fra Ante Vučković u predavanju održanom na Visovcu povodom 800. obljetnice smrti svetoga Franje Asiškoga.
Njegova razmišljanja podsjećaju da bratstvo nije ljudski projekt niti plod slučajnosti, nego dar koji dolazi od Boga. Dio tog predavanja prenosimo ovdje, a cijelo predavanje možete pročitati na franjevci-st.com
Polazeći od posljednjih trenutaka života svetoga Franje, fra Ante pokazuje kako se prava vrijednost čovjekova života otkriva upravo na njegovu kraju. Franjo nije umro okružen bogatstvom ni slavom, nego svojom braćom. Upravo u tome nalazi se snažna poruka za današnje vrijeme.
Brat nije naš izbor, nego Božji dar
Jedna od najpoznatijih Franjinih rečenica glasi: „Gospodin mi dade braću.“ Upravo na toj misli fra Ante Vučković gradi cijelo promišljanje o bratstvu.
Prijatelje možemo birati, ali braću ne biramo. Ona su nam darovana. To vrijedi ne samo za obitelj, nego i za svaku zajednicu u kojoj živimo.
Bratstvo započinje onda kada drugoga prihvatimo onakvim kakav jest, sa svim njegovim različitostima, slabostima i darovima.
Fra Ante upozorava kako suvremeni čovjek lako upada u zamku da bira samo one koji mu odgovaraju. Digitalni svijet dodatno pojačava tu opasnost jer nas algoritmi zatvaraju među ljude koji misle poput nas. Evanđelje, međutim, poziva na nešto sasvim drugo prihvatiti čovjeka kao dar koji nam je Bog povjerio.
Sveti Franjo nije govorio da je okupio sljedbenike ili osnovao zajednicu. Govorio je da mu je Gospodin dao braću. Time nas uči poniznosti, zahvalnosti i otvorenosti prema drugima.
Bratstvo se gradi opraštanjem i služenjem
Predavanje posebno naglašava da pravo bratstvo nije idealna zajednica bez problema. Naprotiv, ono prolazi kroz kušnje, nesporazume i rane. Sveti Franjo i njegova braća također su prolazili kroz teške trenutke, ali ih nisu rješavali udaljavanjem nego opraštanjem.
Fra Ante podsjeća da bratstvo ne može opstati bez milosrđa. Kada čovjek odbije oprostiti ili zatvori srce, zajedništvo postupno slabi. Zato Franjo neprestano poziva da jedni drugima budemo braća i onda kada je teško.
Posebno snažna poruka odnosi se na služenje. Franjo nije želio biti iznad drugih, nego manji od drugih. Smatrao je da pravi autoritet proizlazi iz služenja, a ne iz moći. Zato je često isticao Isusov primjer pranja nogu učenicima kao uzor svakom kršćaninu.
Fra Ante također upozorava da današnji čovjek lako izgubi vrijeme i pozornost u digitalnom svijetu, dok stvarni odnosi ostaju zanemareni. Bratstvo ne raste preko informacija, nego kroz susrete, razgovore, zajedničku molitvu i iskrenu blizinu.
Na kraju života sveti Franjo nije proklinjao niti se žalio zbog rana koje je doživio. Blagoslivljao je svoju braću i zahvaljivao Bogu za dar zajedništva. Time je pokazao da je ljubav jača od svake podjele.
Predavanje fra Ante Vučkovića snažan je poziv na obnovu bratstva u obiteljima, župama, redovničkim zajednicama i cijeloj Crkvi. Sveti Franjo Asiški ostavlja primjer čovjeka koji je znao prihvatiti drugoga kao Božji dar, služiti ponizno i opraštati od srca.
I danas njegove riječi ostaju jednako aktualne: „Gospodin mi dade braću.“ Kada tako gledamo ljude oko sebe, naše zajedništvo postaje mjesto susreta s Bogom, a bratstvo put prema svetosti.
