Gotovo svatko od nas danas zna barem jednu osobu koja živi sama. Možda je to stric ili tetka, brat ili sestra, kolega s posla ili stari prijatelj. Možda su ostali bez roditelja, možda bez supružnika, možda bez ikoga tko bi ih nazvao i pitao kako su.
A mi? Koliko puta smo prošli pokraj njihove kuće, a da nismo zastali? Koliko puta smo rekli da nemamo vremena, dok smo ga za sve drugo ipak pronašli?
Samoća koja ne viče, ali duboko boli
Postoje ljudi koji ne traže mnogo. Ne mole za novac, ne traže usluge, ne žale se. Njihova potreba je tiha, ali stvarna: razgovor, poziv, nečija prisutnost. Ponekad je dovoljno samo jedno iskreno pitanje: „Kako si?“
Takva samoća često boli više od materijalne oskudice. Ne vidi se izvana, ne čuje se glasno ali Bog je vidi.
Vjera koja ostaje u klupi
Danas mnogi dolaze u crkvu. Mole, slušaju propovijed, primaju sakramente. No vjera ne završava izlaskom iz crkve.Veliko pitanje koje će Isus postaviti tebi ako si znao da je neko sam a nisi ga čak ni nazvao posjetio donio.
Isus Krist nikada nije rekao da je dovoljno samo doći. On jasno pita:
„Bio sam gladan jesi li me nahranio? Bio sam sam jesi li me posjetio?“
Isus ne osuđuje molitvu, ali upozorava da molitva bez ljubavi prema bližnjemu postaje prazna. Vjera koja se ne pretvara u djelo lako postaje navika lijepa izvana, ali prazna iznutra.
Što Isus govori o pravoj vjeri
Isus ne traži savršene ljude, nego iskreno srce. Ne traži velika djela, nego male korake učinjene s ljubavlju. Posjet, telefonski poziv, riječ utjehe u Božjim očima to ima neprocjenjivu vrijednost.
„Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“
Svaka vrata na koja pokucamo iz ljubavi postaju sveta.
Mali koraci koji mijenjaju svijet
Od nas se ne traži da budemo heroji. Traži se da budemo ljudi.
Nazvati. Posjetiti. Sjesti. Saslušati. Možda baš tvoj dolazak nekome vrati nadu. Možda baš tvoja riječ spriječi da se netko osjeća zaboravljenim. To je Evanđelje pretočeno u život.
Vjera koja hoda
Crkva nije samo zgrada. Crkva smo mi onda kada izlazimo iz klupe i ulazimo u život drugoga.
Ako danas znaš nekoga tko je sam, ne odgađaj. Nazovi. Posjeti. Pitaj. Jer vjera koja ide prema čovjeku to je vjera kakvu je živio i naviještao Isus.
