Grijeh odvaja čovjeka od Boga, ali Kristov križ otvara put oprosta, obraćenja i vječnog života.

Čovjek može pokušavati pronaći sreću na mnogo mjesta, ali postoji rana koju ne može izliječiti vlastitim snagama  grijeh. Sveto pismo ne umanjuje ozbiljnost grijeha niti skriva njegove posljedice.

Grijeh ranjava naš odnos s Bogom, ostavlja trag u čovjeku i pokazuje koliko nam je potrebno spasenje. Ali kršćanska poruka ne završava grijehom, osudom ni strahom.

U njezinu središtu stoji Isus Krist. Bog nije ostavio čovjeka samoga pred njegovom slabošću. Poslao je svoga Sina, a Krist je na križu iz ljubavi predao svoj život za nas.

Zato križ nije znak poraza, nego mjesto na kojem se najjasnije vidi koliko Bog želi čovjeka vratiti sebi. Pred križem čovjek ne treba očajavati zbog svoje prošlosti. Pozvan je podignuti pogled, pokajati se, povjerovati Kristu i dopustiti mu da promijeni njegov život.

Grijeh nije posljednja riječ nad čovjekom

Sveto pismo ozbiljno govori o grijehu. Sveti Pavao piše: „Plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem“ (Rim 6,23).

U toj jednoj rečenici nalazi se i upozorenje i velika nada.

Grijeh nije nešto bezazleno. Kada čovjek svjesno bira ono što ga odvaja od Boga, ranjava i sebe i druge. Zato Crkva ne govori o grijehu kako bi čovjeka gurnula u očaj, nego kako bi ga pozvala da prepozna koliko mu je potreban Božji oprost.

A Bog taj oprost nudi.

Isus nije došao među nas zato što smo već bili savršeni. Došao je spasiti grešnika, podići paloga, pronaći izgubljenoga i otvoriti vrata povratka Ocu.

Na križu je Krist ponio naše grijehe i pokazao ljubav koja ide do kraja. Njegova smrt i uskrsnuće srce su kršćanske nade. Smrt više nema posljednju riječ, a grijeh ne mora zauvijek određivati čovjekovu sudbinu.

Zato, koliko god čovjekova prošlost bila teška, vrata obraćenja nisu zatvorena dokle god se iskreno vraća Bogu.

Možda nosiš grijeh kojeg se sramiš. Možda dugo nisi bio na ispovijedi. Možda si se udaljio od molitve i više ni sam ne znaš kako ponovno započeti.

Počni jednostavno.

Reci Kristu istinu o sebi.

Priznaj ono što nije bilo dobro. Pokaj se. Vrati se molitvi. Ako si katolik i svjestan teškoga grijeha, pristupi sakramentu pomirenja i dopusti da riječi odrješenja postanu novi početak.

Bog ne poziva čovjeka da ostane ležati pod teretom grijeha. Poziva ga da ustane.

„Tko sluša moju riječ i vjeruje… ima život vječni“

Na slici koja je potaknula ovu temu nalazi se snažna Isusova riječ iz Ivanova evanđelja:

„Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ (Iv 5,24)

Ovo je obećanje koje donosi ogromnu nadu.

Isus govori o prijelazu iz smrti u život. Ali vjera o kojoj govori nije samo priznanje usnama da Bog postoji. Vjerovati Kristu znači otvoriti mu srce, prihvatiti njegovu riječ i dopustiti da ona mijenja način na koji živimo.

Zato se kršćansko spasenje ne može svesti na strah od pakla.

U središtu je nešto mnogo veće  Božja ljubav koja čovjeka poziva u zajedništvo sa sobom.

Isus nas ne zove samo da pobjegnemo od kazne. Zove nas da živimo s njime.

Onaj tko se vraća Kristu počinje drukčije gledati grijeh. Ne pita samo: „Koliko daleko mogu otići, a da još ne izgubim Boga?“ Počinje pitati: „Gospodine, kako mogu živjeti bliže tebi?“

Tu počinje obraćenje.

Križ tada više nije samo slika koju držimo na zidu. Postaje podsjetnik na cijenu ljubavi kojom smo ljubljeni.

Krist je umro i uskrsnuo za naše spasenje. Zato kršćanin ne mora živjeti zarobljen strahom od smrti. Njegova nada počiva u Isusu Kristu.

Ali upravo zato što je ta ljubav toliko velika, ne smijemo je uzimati olako.

Danas je možda pravi trenutak da zastaneš pred Bogom.

Ne čekaj da postaneš „dovoljno dobar“ da bi mu se vratio. Dođi mu upravo sa svojim ranama, padovima i grijesima. Zamoli oproštenje. Ako treba, učini dobru ispovijed. Oprosti nekome. Ispravi ono što možeš ispraviti. Ponovno otvori Evanđelje.

Isus nije došao ugasiti posljednju nadu grešnika.

Došao je otvoriti put prema Ocu.

Zato posljednja riječ nad čovjekom koji se iskreno okreće Bogu nije njegov grijeh. Posljednja riječ pripada Božjem milosrđu. A križ nam govori koliko je daleko Bog bio spreman otići da bi nas vratio sebi.