(OSIJEK)- Župa sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi u nedjelju 23. kolovoza 2026. proživjela je događaj koji nadilazi uobičajenu promjenu župnika. Nakon čak 253 godine Družba Isusova ponovno je preuzela pastoralnu skrb za ovu povijesnu osječku župu.
Time se na poseban način povezala njezina prošlost sa sadašnjošću, ali i otvorilo novo razdoblje pastoralnog života u jednom od najprepoznatljivijih dijelova Osijeka.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U službu novoga župnika uveden je isusovac p. Ivan Matić, dok je p. Luka Ilić predstavljen kao novi župni vikar. Za župljane je to bio trenutak zahvalnosti za sve ono što je tijekom desetljeća izgrađeno, ali istodobno i poziv da s novim pastirima nastave graditi živu zajednicu vjere.
Povratak isusovaca upravo u ovu župu nosi snažnu simboliku. Družba Isusova duboko je utkana u vjersku, obrazovnu i kulturnu povijest Osijeka. Isusovci su nakon oslobođenja Slavonije od osmanske vlasti sudjelovali u osnivanju Župe sv. Mihaela te ostavili snažan trag u životu grada. Podigli su i monumentalnu baroknu crkvu sv. Mihaela, koja je stoljećima ostala jedan od najvažnijih sakralnih znakova osječke Tvrđe.
Njihova služba u župi završila je 1773. godine, kada je Družba Isusova bila ukinuta. Sada, više od dva i pol stoljeća poslije, isusovci ponovno ulaze u župnu crkvu ne samo kao gosti ili suradnici nego kao zajednica kojoj je povjerena pastoralna odgovornost za župu.
Povratak koji povezuje prošlost i budućnost
Uvođenje novoga župnika bilo je obilježeno znakovima koji jasno govore o odgovornosti koju svećenik prima kada mu je povjerena jedna župna zajednica. P. Ivan Matić pred okupljenim je vjernicima obnovio svoja svećenička obećanja, a pročitan je i dekret o njegovu imenovanju.
Primio je ključeve župne crkve, čime je simbolično prihvatio brigu za zajednicu i njezin duhovni život.
Zajedno s novim župnim vikarom p. Lukom Ilićem poškropio je okupljene vjernike blagoslovljenom vodom. Bio je to jednostavan, ali snažan znak: nova služba počinje molitvom, blagoslovom i susretom sa živim ljudima kojima su svećenici poslani.
U središtu nadbiskupove homilije našlo se jedno od najvažnijih pitanja Evanđelja – pitanje koje Isus upućuje svojim učenicima o tome tko je On za njih. To pitanje nije namijenjeno samo apostolima niti pripada samo prošlosti. Ono se postavlja svakom vjerniku i svakoj generaciji Crkve.
Upravo zato povratak isusovaca u Tvrđu može biti više od povijesne zanimljivosti. On može postati prilika za duhovnu obnovu i ponovno otkrivanje onoga što župu uistinu čini živom. Crkvene zgrade, bogata tradicija i povijesni datumi imaju svoju vrijednost, ali srce župe ostaju ljudi koji se okupljaju oko Krista, mole, slave sakramente, pomažu jedni drugima i svjedoče vjeru u svakodnevnom životu.
Nadbiskup je novoga župnika i vikara podsjetio da su poslani konkretnim ljudima. Njihovo poslanje nije samo organizirati župne aktivnosti, nego prije svega biti pastiri koji će moliti za povjerene vjernike, biti uz njih u važnim trenucima života te ih usmjeravati prema Kristu.
Takva poruka posebno snažno govori i današnjem čovjeku. U vremenu brojnih obiteljskih, financijskih i osobnih izazova mnogima je potrebna župna zajednica u kojoj neće biti samo broj u evidenciji, nego osoba koja može pronaći mjesto molitve, susreta, razumijevanja i duhovne podrške.
Povijest isusovaca u Osijeku pokazuje koliko njihovo djelovanje nije bilo ograničeno samo na zidove crkve. Tijekom stoljeća sudjelovali su u obrazovanju, pastoralnom radu i kulturnom životu grada.
Njihov trag povezan je s različitim osječkim župama, školstvom, Aljmašem i brojnim mjestima u okolici Osijeka.
Posebno mjesto zauzima Isusovačka klasična gimnazija, koja je prvi put u Osijeku osnovana još u 18. stoljeću, a ponovno je pokrenuta 1998. godine. Upravo je novi župnik p. Ivan Matić tijekom svojega svećeničkog puta bio snažno povezan s tom ustanovom.
Župa nije samo prošlost – ona se gradi danas
Jedna od najvažnijih poruka ovoga događaja jest da život Crkve nikada ne počinje potpuno ispočetka. Svaka nova generacija prima ono što su joj prethodne generacije ostavile, ali istodobno preuzima odgovornost za ono što će predati onima koji dolaze poslije nje.
Župa sv. Mihaela ima povijest dužu od tri stoljeća. Kroz nju su prošli brojni svećenici, redovnici i vjernici. Ondje su generacije Osječana primale sakramente, sklapale brakove, krstile djecu, opraštale se od svojih najmilijih i u različitim životnim okolnostima tražile Božju blizinu.
Zato povratak isusovaca nije vraćanje u prošlost. Naprotiv, vrijednost povijesti pokazuje se upravo onda kada iz nje izraste nešto živo za sadašnjost.
Pred novim župnikom i njegovim suradnicima nalazi se područje koje ima posebno mjesto u životu Osijeka. Tvrđa nije samo stambeni prostor. U njoj se nalaze fakulteti, škole, muzejske i kulturne ustanove, gradske službe i druge institucije kroz koje svakodnevno prolazi velik broj ljudi. To župi daje mogućnost da pastoralno djelovanje ne bude usmjereno samo prema redovitim župljanima, nego i prema studentima, učenicima, zaposlenicima, posjetiteljima i svima koji se ondje svakodnevno susreću.
Upravo u tome može biti jedno od važnih područja budućega djelovanja. Suvremeni čovjek živi drugačije nego prije nekoliko desetljeća. Promijenile su se navike, komunikacija, tehnologija i način života. Ipak, čovjekova potreba za smislom, ljubavlju, oproštenjem, pripadanjem i Bogom nije nestala.
Crkva zato nije pozvana samo čuvati ono što je bilo, nego Evanđelje donositi čovjeku vremena u kojemu živi.
P. Ivan Matić u novu službu dolazi s bogatim pastoralnim i obrazovnim iskustvom. Rođen je 1962. godine u Sopju, a za svećenika je zaređen 1991. godine.
Tijekom svojega djelovanja bio je povezan s Isusovačkom klasičnom gimnazijom u Osijeku, gdje je obavljao i službu ravnatelja. Pastoralno iskustvo stjecao je i kao župnik Župe Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu, a posljednjih godina ponovno je djelovao u Osijeku.
Novi župni vikar p. Luka Ilić pripada mlađoj generaciji isusovaca. Rođen je 1989. godine u Šibeniku, a u Družbu Isusovu stupio je 2012. godine. Studirao je filozofiju, religijske znanosti i teologiju te dio svojega obrazovanja i djelovanja proveo u Rimu i Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 2021. godine.
Različita životna i pastoralna iskustva dvojice isusovaca sada se susreću u istoj zadaći – služenju ljudima koji su im povjereni.
Za župljane sv. Mihaela početak novoga razdoblja također donosi odgovornost. Župa ne može živjeti samo od rada župnika i vikara. Potrebni su ljudi koji će moliti, sudjelovati u liturgiji, pomagati potrebnima, uključivati mlade, prenositi vjeru djeci i biti spremni svoje sposobnosti staviti u službu zajednice.
Upravo zato ovaj povijesni povratak može postati mnogo više od promjene u upravljanju župom. Može biti poziv svakom vjerniku da se ponovno zapita gdje je njegovo mjesto u Crkvi i na koji način svojim životom može pomoći da župa bude dom vjere.
Posebna zahvalnost pripada i svima koji su tijekom prethodnih desetljeća služili ovoj zajednici. Promjena pastira ne briše ono što je prije učinjeno. Naprotiv, novo razdoblje može rasti upravo na plodovima dugogodišnje molitve, rada i predanosti svećenika i župljana koji su oblikovali život župe.
Nakon 253 godine isusovci su se vratili ondje gdje su nekoć ostavili dubok trag. Pred njima više nije Osijek 18. stoljeća, nego suvremeni grad s potpuno drugačijim izazovima. Ipak, poslanje u svojoj biti ostaje isto: približiti čovjeka Kristu.
Zato 23. kolovoza 2026. za Župu sv. Mihaela može ostati zapamćen ne samo kao datum povratka jednoga redovničkog reda nego kao početak novoga poglavlja u kojem će se stoljetna baština susresti s potrebama današnjega čovjeka.
A možda je upravo to najljepša poruka cijeloga događaja: vremena se mijenjaju, ljudi dolaze i odlaze, ali Krist ostaje središte Crkve. Kada zajednica ostane usmjerena prema Njemu, bogata prošlost ne postaje samo uspomena ona postaje temelj iz kojega može izrasti nova budućnost.
