Na ovom zdencu Isus je otkrio veliku poruku spasenja i milosrđa.
Jakovljev zdenac spominje se u Evanđelju po Ivanu kao mjesto gdje je Isus, umoran od puta, sjeo i susreo Samarijanku.
Taj susret nije bio slučajan, već duboko simboličan. Nalazi se u blizini mjesta Sihar u Samariji.
Prema predaji, sam praotac Jakov je iskopao taj zdenac i ostavio ga svojoj obitelji. Voda iz njega napajala je generacije ljudi i stoke kroz stoljeća.
Kada je Isus započeo razgovor sa ženom Samarijankom, srušio je mnoga društvena i vjerska ograničenja tog vremena: Židovi tada nisu razgovarali sa Samarijancima. Muškarci nisu javno razgovarali sa ženama koje ne poznaju.
No Isus joj otkriva istinu o vodi života: “Tko pije vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada.” (Iv 4,14) Jakovljev zdenac tako postaje mjesto ne samo tjelesne žeđi, nego i duhovne žeđi, koju samo Bog može utažiti.
I danas na tom mjestu postoji crkva i zdenac koji podsjećaju na ovaj snažan susret.
