Evanđelje dana za ponedjeljak, 30. rujna 2024. godine: Tko je najmanji među vama svima, taj je velik! (Luka 9, 46-50)
Prvo čitanje:
Job 1, 6-22
Gospod dao, Gospod oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje!
Čitanje Knjige o Jobu
Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Gospodina, a među njima pristupi i Satan. Gospodin tad upita Satana: »Odakle dolaziš?« — »Evo prođoh zemljom i obiđoh je«, odgovori on. Nato će Gospodin: »Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!« A Satan odgovori Gospodinu: »Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!« Reče Gospodin Satanu: »Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.« I Satan ode ispred lica Gospodnjeg.
Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata, dođe glasnik k Jobu i reče: »Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim. Dok je on još to govorio, dođe drugi i reče: »Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim.« Dok je još govorio, dođe treći i reče: »Kaldejci navališe sa tri čete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim mačem. Jedini ja utekoh da ti javim.« Dok je ovaj još govorio, dođe četvrti i reče: »Tvoji su sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva četiri ugla kuće, obori je na djecu, te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim.«
Tad ustane Job, razdrije haljinu na sebi, oblija glavu pa ničice pade na zemlju, pokloni se i reče:
»Gol iziđoh iz krila majčina,
gol ću se onamo i vratiti.
Gospod dao, Gospod oduzeo!
Blagoslovljeno ime Gospodnje!«
Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 17, 1-3.6-7
Pripjev: Prikloni mi uho i čuj riječi moje!
Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu usta iskrenih!
Od tebe nek mi dođe presuda,
tvoje oči vide što je pravo.
Istraži mi srce, pohodi noću,
ognjem me iskušaj,
al’ u meni nećeš naći bezakonja,
ne zgriješiše usta moja.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Proslavi na meni dobrotu svoju,
ti koji od dušmana izbavljaš
one što se utječu desnici tvojoj.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«
Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!« (Luka 9, 46-50)
Evanđelje dana – komentar
Jeste li iznenađeni kada vidite Isusove učenike kako raspravljaju o tome tko je najveći među njima? Zar ne činimo istu stvar? Čini se da je apetit za slavom i veličinom urođen u nama. Tko ne gaji ambiciju da bude “netko” kome se drugi dive, a ne “nitko”? Čak i psalmi govore o slavi koju nam je Bog namijenio. Psalmist kaže za čovjeka: “Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni” (Psalam 8, 5).
Isus je učinio dramatičnu gestu stavivši dijete pokraj sebe kako bi pokazao svojim učenicima tko je doista najveći u kraljevstvu Božjem. Što nas malo dijete uopće može naučiti o veličini? Djeca u antičkom svijetu nisu imala vlastita prava, položaj ili privilegije. Društveno su bili na “dnu stepenice” i na usluzi svojim roditeljima, slično kao i kućno osoblje i kućna posluga. Koje je značenje Isusove geste? Tko je najveći u Božjem kraljevstvu? Onaj koji je ponizna srca – koji umjesto da traži svoja prava, svojevoljno se oslobađa ponosa i sebične slave, zauzimajući ponizan položaj sluge ili djeteta.
Sam Isus je naš uzor. On nije došao da bude služen, nego da služi (Matej 20, 28). Pavao navodi da se Isus ponizio i uzeo lik sluge (Filipljanima 2,7). Isus se spustio (onaj čije je mjesto zdesna Bogu Ocu) i preuzeo našu narav da bi nas mogao podići i obući u svoju božansku narav. Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost (Jakovljeva 4, 6). Ako želimo biti ispunjeni Božjim životom i snagom, tada se trebamo isprazniti od svega što stoji na putu — oholosti, sebične slave, taštine itd. Bog želi prazne posude kako bi ih mogao napuniti svojom slavom, moći i ljubavi (2. Korinćanima 4, 7). Jeste li spremni poniziti se i služiti kao Isus?
