Poziv na svećeništvo ili redovništvo rijetko dolazi kao glas s neba. Češće se događa kao tiha čežnja koja ne prolazi. Mnogi koji razmišljaju o zvanju osjete mir kada razmatraju život posvećen Bogu, a nemir kada bježe od toga.
Čežnja za služenjem i molitvom
Jedan od pokazatelja poziva je želja da se bude blizu Bogu, da se više moli, da se služi drugima i širi Evanđelje. To nije prolazna misao, nego unutarnji poriv koji raste s vremenom.
Otvorenost i spremnost na žrtvu
Poziv nije uvijek lagan. Ako u srcu postoji spremnost na žrtvu, poslušnost i odricanje, to je znak da Bog oblikuje srce za nešto više.
Duhovno zvanje ne traži savršenost, nego ponizno i otvoreno srce.
Razlučivanje uz pomoć molitve i duhovnog vodstva
Važno je redovito moliti, tražiti tišinu, sudjelovati na euharistiji i, ako je moguće, razgovarati s nekim svećenikom ili redovnicom. Duhovni razgovori pomažu razlučiti je li osjećaj poziva autentičan
Napomena: Ovaj članak pripremljen je za portal Rastimo u vjeri Ovaj članak potiče na razlučivanje duhovnog poziva i otkrivanje Božje volje u osobnom životu.
