Možda to ne vidite odmah, ali Bog se ne boji razotkriti ono što je potrebno za vaše dobro i Njegovu slavu.
Ponekad upravo naš ponos, samouvjerenost ili strah mogu stati na put Božjem djelovanju u nama.
Petar je to iskusio na teži način. Njegova snaga, pamet i samopouzdanje postali su prepreka Božjoj svrsi.
Krist je tražio slugu koji će biti vođa, čovjeka koji će nakon Njegova uzašašća voditi vjernike. Iako je Petar bio impulzivan i često uvjeren da zna najbolje, Gospodin je u njemu vidio potencijal i znao da će ga poniženje pročistiti i preobraziti.
Kad su Isusove riječi bile suprotne njegovim mišljenjima, Petar je znao prigovoriti Učitelju (Mt 16, 21–23; Iv 13, 5–8). Krist je, međutim, odgovarao blago, ali odlučno ukoravajući, a istodobno poučavajući.
Najveća kušnja došla je onda kad je Petar bio najviše uvjeren u vlastitu snagu. Zaklinjao se da će umrijeti za Gospodina (Mt 26, 35), a ipak Ga je tri puta zatajio prije nego što se pijetao oglasio. To poniženje, doživljeno pred strancima, razbilo je njegov ponos i otvorilo srce za milost.
Isus je tri godine strpljivo podnosio Petrov ponos, sve dok učenici nisu shvatili da Krist ne dolazi donijeti zemaljsku slavu, nego spasenje. Kad je Petar prestao tražiti čast i počeo tražiti Gospodina, postao je sluga kakvog je Bog želio.
„Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ (1 Pt 5, 5–6)
Bog i nas vodi istim putem. Kad Mu dopustimo da razbije našu samodostatnost, On nas obnavlja i čini sposobnima za svoje djelo.
Gospodin je ponizio Petra – ali ga je i obnovio. To isto čini sa svima koji Mu se iskreno predaju i dopuste da ih vodi Njegova volja.
Autor: Charles Stanley Prijevod: Ivan H. Izvor: Intouch.org
