Svijet je ponovno potresla velika tragedija. Snažna bujična poplava pogodila je Nepal i područje uz granicu s Tibetom, odnoseći ljudske živote, rušeći kuće i uništavajući ceste, mostove i drugu infrastrukturu.
Snimke vode, blata i kamenja koje u nekoliko trenutaka mijenjaju čitav krajolik teško je gledati ravnodušno. Prema izvještajima objavljenima 26. kolovoza, spasilačke ekipe još tragaju za nestalima, zbog čega konačan broj stradalih još nije poznat.
U takvim trenucima prvo trebamo misliti na ljude koji su izgubili svoje najmilije, domove i sve što su godinama stvarali. Kršćanski odgovor na tragediju ne počinje senzacionalizmom ni pitanjem je li to „znak kraja svijeta“. Počinje suosjećanjem, molitvom i spremnošću pomoći čovjeku koji pati.
Ipak, ovakvi događaji mogu nas potaknuti na jedno mnogo dublje pitanje: jesmo li svjesni koliko je naš zemaljski život prolazan?
Isus nas je upozorio da ne živimo uspavani
Kada gledamo ratove, potrese, poplave, bolesti i nemire koji se događaju diljem svijeta, lako je prepustiti se strahu. Na društvenim mrežama tada se brzo pojavljuju tvrdnje da je određena katastrofa siguran dokaz neposrednog kraja svijeta.
Kršćanin mora biti oprezan s takvim zaključcima. Isus je govorio o ratovima, potresima, gladi i nevoljama, ali nas nije pozvao da iz svakog događaja izračunavamo datum Njegova povratka. Naprotiv, jasno upozorava da konačni trenutak nije poznat čovjeku:
„A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac.“ (Mt 24,36) Zato pitanje nije možemo li iz današnjih vijesti dokazati da živimo posljednje dane.
Pitanje je: ako je život tako krhak, jesmo li mi spremni stati pred Boga?
Katastrofa nas podsjeća koliko se život brzo može promijeniti
Čovjek navečer može napraviti planove za sutra, a ujutro se njegov život može potpuno promijeniti. Upravo to strašne snimke iz Nepala stavljaju pred naše oči. Ono što je jučer bilo nečiji dom, cesta ili mjesto svakodnevnog života danas može biti prekriveno vodom, kamenjem i blatom.
Prema dosadašnjim izvještajima, bujica je uništavala naselja, prometnice, mostove i energetske objekte. Spasilačke operacije uključuju vojsku i druge službe, dok vlasti upozoravaju stanovnike ugroženih područja da se sklone na sigurnije lokacije.
Pred takvom stvarnošću čovjek ponovno shvaća koliko su slabi temelji na kojima često gradimo svoju sigurnost. Novac ne može zaustaviti svaku katastrofu. Kuća nije vječna. Položaj nije vječan. Naše tijelo nije vječno.
Ali to ne znači da trebamo živjeti prestrašeni. Za kršćanina spoznaja prolaznosti života trebala bi biti poziv da još snažnije prione uz ono što ne prolazi uz Boga.
Ne tražimo datum kraja pripremimo svoje srce
Možda upravo ovdje trebamo zastati. Koliko vremena potrošimo na stvari koje neće imati nikakvu vrijednost pred Bogom? Naljutimo se zbog jedne riječi.
Danima ne razgovaramo s nekim zbog sitnice. Ne želimo oprostiti. Nosimo zavist. Odgađamo ispovijed. Govorimo da ćemo se jednom ozbiljnije vratiti molitvi.
A nitko od nas ne zna koliko mu je vremena dano. Zato Isusove riječi „Bdijte dakle“ (Mt 24,42) nisu poziv na strah, nego na život u Božjoj blizini.
Biti spreman znači danas oprostiti. Danas se pomiriti. Danas moliti. Danas učiniti dobro. Danas reći bližnjemu da ga volimo. Danas se vratiti Bogu.
Ako živimo tako, ne trebamo svakodnevno tražiti nove „znakove posljednjih vremena“.
Gospodine, probudi naša srca
Katastrofa u Nepalu prije svega je ljudska tragedija. I zato, umjesto da stradanje drugih koristimo za širenje straha, spomenimo ih u molitvi.
Molimo za poginule. Molimo za nestale. Molimo za obitelji koje čekaju vijesti o svojim najmilijima. Molimo za spasioce koji riskiraju svoje živote kako bi pronašli preživjele.
A dok molimo za njih, molimo i za sebe – da nas Bog probudi iz duhovne ravnodušnosti.Molitva za stradale i za budno srce
Gospodine Isuse, pred Tebe danas donosimo sve stradale u Nepalu i sve ljude koji prolaze kroz katastrofe, ratove, bolesti i nevolje. Primi u svoje milosrđe one koji su izgubili život, utješi njihove obitelji i podari snagu onima koji još tragaju za svojim najmilijima. Čuvaj spasioce i sve koji pomažu unesrećenima.
Gospodine, sačuvaj nas od straha, ali i od ravnodušnosti. Nauči nas razumjeti koliko je život dragocjen i koliko je svaki dan koji nam daruješ prilika za obraćenje.
Ako smo nekome zamjerili, daj nam snage oprostiti. Ako smo se udaljili od Tebe, vrati nas svojoj blizini. Ako smo zaboravili moliti, ponovno zapali vjeru u našim srcima.
Ne dopusti da živimo u strahu od sutrašnjega dana, nego da svaki današnji dan živimo s Tobom. Jer ne znamo ni dana ni časa, ali znamo kome pripadamo. Isuse, uzdamo se u Tebe. Amen.
Pogledajte Video:
