Papa Lav XIV. u nedjeljnom Angelusu 23. kolovoza uputio je vjernicima pitanje koje na prvi pogled djeluje jednostavno, ali zadire u samu srž kršćanskoga života: Tko je Isus doista za mene? Nije dovoljno znati što o Kristu govori povijest, što smo o Njemu naučili na vjeronauku ili što o Njemu govore drugi.
U jednom trenutku svaki vjernik mora stati pred Isusa osobno i odgovoriti vlastitim životom. Upravo je na to Sveti Otac usmjerio pozornost vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra, razmatrajući nedjeljno Evanđelje po Mateju (Mt 16,13-20).
Vjera ne može ostati samo navika
Isus je svojim učenicima najprije postavio pitanje što ljudi govore o Njemu, a zatim se obratio izravno njima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“
Papa Lav XIV. naglasio je da to pitanje nije ostalo zatvoreno u vremenu apostola. Ono je upućeno učenicima svakoga vremena pa tako i nama danas.
Možemo godinama odlaziti na misu, moliti poznate molitve, poznavati crkveni nauk i smatrati se vjernicima, a ipak trebamo uvijek iznova provjeravati kakvo mjesto Krist stvarno zauzima u našem životu.
Papa je upozorio da vjera nije nešto što jednom primimo i zatim više nikada ne trebamo produbljivati. Potrebno je ponovno otkrivati Kristovo lice, ulaziti dublje u Evanđelje i svoje životne odluke usklađivati s onim što ispovijedamo.
Tu se krije pitanje koje može uzdrmati našu svakodnevicu: Je li Isus samo dio mojega života ili je On doista moj Gospodin?
Jer poznavati Krista nije isto što i znati nešto o Kristu.
Istinska vjera počinje onda kada Evanđelje više nije samo tekst koji slušamo, nego riječ koja mijenja način na koji opraštamo, donosimo odluke, nosimo križ, odnosimo se prema bližnjima i gledamo vlastiti život.
Susret s Isusom može promijeniti naše planove
Papa Lav XIV. podsjetio je da nas Isus poziva na osobni odgovor, na blizinu i prijateljstvo s Njim. Takav odnos nije nepomičan. Susret s Kristom može čovjeka odvesti putem koji nije planirao i potaknuti ga na odluke drukčije od onih koje je ranije zamišljao.
Upravo tu vjera postaje stvarna.
Lako je slijediti Boga kada se Njegova volja podudara s našim željama. Mnogo je teže reći: „Gospodine, vodi me“ kada ne znamo kamo će nas taj put odvesti.
Zato pitanje „Tko je Isus za mene?“ nije pitanje na koje odgovaramo samo riječima.
Odgovaramo načinom na koji živimo.
Ako je Krist Gospodin našega života, tada Njegova riječ ima posljednju riječ nad našim strahovima, planovima, odnosima i odlukama. Ako Mu vjerujemo, dopuštamo Mu da nas mijenja čak i onda kada promjena nije laka.
Nakon Angelusa Papa je svoju poruku vjere povezao i s konkretnom patnjom ljudi. Prisjetio se Demokratske Republike Kongo, pogođene širenjem ebole, te pozvao međunarodnu zajednicu na odgovor koji uključuje lokalne zajednice i napore u prevenciji. Izrazio je i blizinu stanovnicima Srednjoafričke Republike nakon urušavanja rudnika u Zamboyéu te molio za poginule i za sigurnost na rudarskim područjima.
Papine riječi zato ostavljaju svakome od nas osobni zadatak.
Možemo danas zastati nekoliko minuta pred križem i iskreno se zapitati:
Tko je Isus za mene? Poznajem li Ga doista? Što Njegovo Evanđelje danas traži od mene? Postoji li nešto u mom životu što Mu još nisam spreman predati?
Možda upravo odgovor na ta pitanja može biti početak dublje vjere.
Ne vjere koja živi samo od navike, nego vjere koja dopušta Kristu da svakoga dana iznova mijenja srce.
