Vjera se ne prepoznaje samo u riječima izgovorenima u crkvi, nego i u odnosima koji se godinama grade među ljudima. Kada svećenik dijeli sa svojim župljanima njihove radosti, bolesti, gubitke, krštenja, vjenčanja i svakodnevne životne borbe, njegov odlazak teško može biti samo običan oproštaj.
Upravo su to pokazali vjernici Župe sv. Franje Ksaverskog na Švarči u Karlovcu, koji su svome župniku, velečasnom Duji Kurtoviću, nakon 11 godina služenja pripremili posebno iznenađenje. Na odlasku prema novoj službi u Sesvetama darovali su mu motocikl – dar koji je imao mnogo dublje značenje od njegove materijalne vrijednosti.
Dar iza kojega stoji jedanaest godina zajedništva
Župljani i prijatelji željeli su na poseban način zahvaliti svećeniku koji je više od desetljeća bio dio njihove zajednice. U tajnosti su organizirali prikupljanje novca kako Duje ne bi saznao što mu pripremaju.
Znajući njegovu ljubav prema motociklima, odlučili su upravo dvokotačem obilježiti završetak jednog važnog razdoblja njegova svećeničkog puta. Pripremljeni motocikl vrijedan gotovo 5.000 eura dočekao ga je kao veliko iznenađenje pred okupljenim župljanima različitih generacija.
Kada je shvatio što su mu pripremili ljudi s kojima je proveo 11 godina, emocije su nadjačale riječi. Radost, iznenađenje i suze pokazali su koliko se snažna povezanost može izgraditi između svećenika i zajednice kojoj služi.
Motocikl pritom nije bio slučajan izbor. Velečasni Duje poznat je kao ljubitelj dvokotača, a tijekom svoje službe na Švarči organizirao je i tradicionalne blagoslove motorista, koji su okupljali brojne zaljubljenike u motocikle.
Svećenik odlazi, ali trag njegova služenja ostaje
Nakon 11 godina Duju Kurtovića čeka novo poglavlje. Odlazi u Sesvete, gdje će pastoralno djelovati u većoj župnoj zajednici i susresti nove ljude kojima će biti poslan služiti.
Njegovi dosadašnji župljani možda više neće svakodnevno susretati poznatog svećenika, ali godine zajedničkog života ne nestaju promjenom župe. Ostaju mise, razgovori, molitve, susreti i brojni trenuci kojih će se zajednica sjećati.
Upravo zato ovaj dar može biti shvaćen i kao znak zahvalnosti za sve ono što se ne može izmjeriti novcem. Svećenik tijekom godina ulazi u mnoge važne trenutke života svojih župljana. Blagoslivlja njihove obitelji, moli s njima kada je teško, raduje se njihovoj sreći i prati ih kada prolaze kroz kušnje.
Takve veze ponekad postanu vidljive tek kada dođe vrijeme rastanka.
Priča sa Švarče zato nije samo priča o motociklu. Ona podsjeća koliko je vrijedno zahvaliti ljudima dok su još među nama i reći im da je njihovo dobro ostavilo trag.
Za kršćanina zahvalnost nije samo lijepa gesta. Ona je način gledanja na život. U ljudima koji nam čine dobro možemo prepoznati dar koji nam je Bog stavio na put.
Velečasni Duje sada odlazi prema novim ljudima i novim pastoralnim izazovima, dok iza njega ostaje zajednica koja mu je svojim iznenađenjem rekla ono što ponekad nije lako izreći riječima: hvala za godine provedene s nama.
Neka mu novi put bude blagoslovljen, a svaki kilometar podsjetnik da iza njega ostaju ljudi koji ga nose u svojim molitvama.
