Kad roditelji odu, svijet se promijeni ništa više nije isto, a ljubav ostaje u srcu.
Kad umru mama i tata koje smo toliko voljeli, svijet se promijeni zauvijek ništa više nije isto, a njihova ljubav ostaje u srcu
Kad umru mama i tata, koje smo toliko voljeli, postoje stvari koje se zauvijek promijene u našem životu.
Više ništa nije isto. Onog dana kada nestanu iz našeg života, shvatimo koliko smo ih zapravo voljeli.
Često zaboravimo da su i naši roditelji samo ljudi sa svojim slabostima, strahovima i tugama.
Odrastemo, a i dalje ih gledamo kao nepobjedive. Odemo iz obiteljskog doma, uvjereni da će nas uvijek čekati tamo gdje su bili.
Ali vrijeme prolazi. Naši superjunaci polako stare i pretvaraju se u bake i djedove.
I jednog dana, nažalost, svako dijete mora proći taj trenutak kad ih više nema.
Tada naviru riječi koje nismo izgovorili, zagrljaji koje nismo dali, i žaljenje koje nema kraja.
Jer kada umru mama i tata – više ništa nije isto.
Evo što se u nama mijenja:
1. Postaneš svjestan koliko je obitelj važna.
Tek kad odu, shvatiš vrijednost njihove ljubavi. Nitko te nikada više neće voljeti tako duboko i iskreno. Roditelji su jedini koji te znaju do kraja – i uvijek ti žele dobro.
2. Taj gubitak nikada se u potpunosti ne preboli.
Dok su živi, mi smo djeca. Kad odu, ostaje praznina. Sjetiš se maminog poljupca prije spavanja, tatinog smijeha dok te uči voziti bicikl…
3. Počne te boljeti kad čuješ da se netko žali na svoje roditelje.
Ti bi dao sve na svijetu samo da ih još jednom vidiš, da im kažeš: „Hvala vam.“
4. Bol nikad ne nestaje.
Prolazi vrijeme, ali rana ostaje. I kad se smiješ, srce te blago zaboli.
5. Shvatiš da tvoja djeca neće upoznati tvoje roditelje.
To je tiha tuga – jer znaš koliko bi ih voljeli i koliko bi se ponosili njima.
6. Ponekad osjetiš blagu zavist prema onima koji još imaju roditelje.
Ne iz zlobe, nego iz čežnje.
7. Blagdani postaju teški.
Božić, Uskrs, rođendani – svaki od njih podsjeća na toplinu doma i miris njihove ljubavi.
8. S vremenom saznaš poneke tajne o njima.
Sitnice koje te iznenade, ali te i natjeraju da ih još više razumiješ i voliš.
9. Kad čuješ neku sretnu vijest, prva pomisao ti je – moram im reći.
A onda shvatiš da ih više nema kome reći.
10. Uspiješ tek tada spoznati kolika je bila tvoja ljubav prema njima.
Shvatiš da i dalje žive – u tebi, u tvom srcu, u tvojim postupcima i uspomenama.