Briga za ono što dolazi jedno je od najdubljih ljudskih iskustava. Gotovo se svatko barem jednom dnevno zatekne u mislima koje započinju pitanjem: „Što ako…?“
Što ako se planovi izjalove, ako dođu bolesti, gubici ili odluke koje zauvijek promijene životni smjer? U takvim trenucima vjera ne znači odsutnost straha, nego svjesni izbor povjerenja usred neizvjesnosti. Poruka Svetoga pisma ostaje jasna: ne boj se – tvoj Bog je već tamo.
Zašto nas budućnost plaši
Strah od sutrašnjeg dana često proizlazi iz potrebe za kontrolom. Želimo sigurnost, odgovore i jamstva, ali život rijetko nudi potpunu predvidljivost. Upravo zato Isus upozorava na beskorisnost pretjerane zabrinutosti:
„Ne budite dakle zabrinuti za sutra, jer će se sutra brinuti samo za se. Dosta je danu zla njegova.“ (Matej 6,34)
Isus ovim riječima ne umanjuje stvarne probleme, nego nas uči gdje usmjeriti srce. Briga ne uklanja teškoće, ali povjerenje Bogu daje snagu da im se suprotstavimo kada dođu.
Kroz povijest spasenja Bog se objavljuje kao Onaj koji ne napušta svoj narod, osobito u trenucima straha i krize. Prorok Izaija prenosi Njegovu poruku ohrabrenja:
„Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj.“ (Izaija 41,10)
Ove riječi ne obećavaju život bez poteškoća, nego jamče Božju stalnu prisutnost. Vjera ne znači da se ništa loše neće dogoditi, nego da ništa loše neće imati posljednju riječ.
Budućnost u Božjim rukama
Kada se suočavamo s neizvjesnošću, lako zaboravimo da Bog vidi širu sliku. Dok mi gledamo samo sadašnji trenutak, On poznaje cijeli put. Prorok Jeremija donosi snažno obećanje narodu u progonstvu:
„Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – govori Gospodin naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.“ (Jeremija 29,11)
Ovaj redak podsjeća da ni patnja ni čekanje nisu znak Božje odsutnosti. Ponekad se Božji planovi otkrivaju tek s vremenskim odmakom, ali nada ostaje prisutna i kada odgovori izostaju.
Apostol Pavao nudi konkretan put kroz nemirna vremena:
„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu, molitvom i prošnjom sa zahvaljivanjem, iznosite svoje molbe Bogu.“ (Filipljanima 4,6)
Molitva ovdje nije ritual, nego odnos. Predati brige Bogu znači priznati vlastitu ograničenost i dopustiti Njemu da djeluje ondje gdje mi više ne možemo. Kada se budućnost povjeri Njemu, strah ne nestaje uvijek odmah, ali dobiva novu perspektivu. U svijetu punom neizvjesnosti poruka ostaje snažna: tvoj Bog je već tamo.
Molitva
Bože naš, dolazimo pred Tebe sa svime što nosimo u srcu: s pitanjima bez odgovora, brigama koje nas umaraju i strahovima od onoga što tek dolazi.
Ti vidiš naš današnji dan i poznaješ naše sutra bolje nego mi sami. Uči nas vjerovati Tvojim riječima da se ne brinemo za sutra, nego da živimo ovaj trenutak oslonjeni na Tebe.
Kada nas obuzme strah, podsjeti nas da si Ti s nama. Kada se osjećamo slabi, budi naša snaga. Kada ne vidimo put, budi naše svjetlo.
Znamo da ideš ispred nas i da su Tvoji naumi naumi mira, a ne nesreće. Predajemo Ti sve što nas opterećuje: naše planove, obitelji, odluke i snove. Učini naša srca mirnima i ispuni ih nadom koja dolazi od Tebe. Amen.
