Isus Krist je umro radi tvoga grijeha koji si činio ili činila, on koji je uvijek bio spreman pomoči dok je bio na zemlji, ali nažalost mnogi su ga odbili.
Jednog dana staja ćeš pored sudom božjim, ako se ne vratiš i ne upoznaj Isus za svog Spasitelja i priznaš svoje grijehe i prihvatit ga u svoj život biti će izbavljen.
Prema pobožnosti koju je tražio sam Krist, pozivajući nas da častimo njegove rane, uđimo, svaki dan Velikog tjedna, u ovo otajstvo ljubavi. Jer upravo promatrajući njegova ramena, njegovu glavu, njegov bok, njegova stopala, njegove ruke i njegovo izranjavano srce, shvaćamo koliko je Krist pretrpio za nas i koliko nas voli.
Zajedno s ranama na nogama i bokovima , rane nanesene Isusovim rukama spadaju među “pet velikih rana” tradicionalne pobožnosti. Ovo posljednje čak razlikuje ranu desne ruke od one lijeve ruke. Rane na rukama, koje Isus nakon uskrsnuća pokazuje svojim učenicima, nastale su od čavala kojima su probodeni njegovi dlanovi da budu pribijeni na križ. U Psalmima, prorok David navodi Gospodina da kaže: Probijaju mi ruke i noge; Mogu prebrojati sve svoje kosti. Ovi me ljudi vide, gledaju me. Među sobom dijele moje haljine i bacaju kocku za moje haljine” ( Ps 21,17 ). prenosi portal Vjera.hr
Ljubazne ruke
Promatrati Kristove ruke znači prisjećati se svega dobra što su učinile na zemlji prije nego što su nepravedno bile pribijene na drvo križa. Kristova ruka je prije svega ruka koja blagoslivlja, a prije svega djecu: “Djeca su bila prikazana Isusu da polaže ruke na njih u molitvi. (…) Položi na njih ruke pa ode odande” (Mt 19, 13).
To je ruka koja liječi bolesne:
Pri zalasku sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti donosili su ih k njemu. A Isus, polažući ruke na svakoga od njih, ozdravlja ih” ( Lk 4,40 ).
Ruka koja slijepima vid vraća:
“Isus ponovno položi ruke na oči čovjeku; počeo je normalno vidjeti, ozdravio je i sve je jasno vidio” (Mk 8, 25).
To je ruka koja hrani, u doslovnom smislu, osobito tijekom množenja kruhova:
„Uze sedam kruhova i zahvali, razlomi ih i dade svojim učenicima da dijele; i razdijeliše ih mnoštvu” (Mk 8,6).
“Prišao je i dodirnuo lijes; nosači su stali, a Isus je rekao: “Mladiću, zapovijedam ti, ustani. “Tada se mrtvac uspravi i poče govoriti” (Lk 7,15).
Ruke koje su činile čuda u Isusovo vrijeme, a koje i danas nastavljaju svoje dobrotvorno djelo. “Ove ruke koje su učinile toliko čuda, koje su učinile toliko dobra, ovdje su probušene. Ali, o novo i neočekivano čudo, one nastavljaju svoj karitativni rad. Njihove su dvije rupe dva kratera iz kojih izbija užarena lava ljubavi, vrpca koja se širi i gura sve dalje”, ističe nadbiskup Le Tourneau u svojoj knjizi Kristove rane (Artège).
Rana iz koje je curilo toliko ljubavi da je uznemirila svetog Josemariju Escrivu, utemeljitelja Opusa Dei, jednog jutra u lipnju 1938. Tijekom svog života razvio je duboku pobožnost prema Kristovim ranama, ali ovo je počelo prilično iznenadnim otkrićem rane. On opisuje ovo prosvjetljenje u pismu Juanu Jimenezu Vargasu istog dana:
“Jutros, dok sam išao u Las Huelgas moliti, otkrio sam: Svetu ranu desnice moga Gospodina. I evo me: cijeli dan između poljubaca i klanjanja. Kako je ljupko Sveto Čovječanstvo našega Boga! Zamoli ga da ti da svoju pravu ljubav i svi će tvoji drugi osjećaji biti dobro pročišćeni. Nepotrebno je reći: na Križu, srce moje! Jer ako Kristova rana čisti, liječi, umiruje, jača, raspaljuje i ispunjava ljubavlju, što neće učiniti pet rana otvorenih na drvu križa?
Pečat Kristove ljubavi
Kad Krist nakon uskrsnuća dolazi među svoje učenike, prvo im pokazuje svoje rane. Reče im: “Mir s vama! zatim im pokazuje svoje ruke i svoj bok. Reakcija učenika je upečatljiva. Oni ne izražavaju strah, suosjećanje ili sram zbog toga što su napustili Isusa, nego mir i radost: „Učenici se ispuniše radošću kad vidješe Gospodina“ (Iv 20,20 ). Kao da su već u tragovima čavala vidjeli pečat Božje ljubavi.
Sveti Bernard iz Clairvauxa također će u čavlima vidjeti ključeve za mjerenje beskrajnog Božjeg milosrđa: “Ovi čavli kojima je bio proboden postali su za mene poput ključeva, koji su mi otvorili blago njegovih tajni i učinili da vidim volju Gospodina. A zašto je ne bih vidio kroz njegove rane? Njegovi čavli i njegove rane glasno viču da je Bog doista u Isusu Kristu i ondje pomiruje svijet sa sobom” (Propovijedi o Pjesmi nad pjesmama).
Osim mira i radosti koje su osjećali učenici, sveti Bernard svjedoči o slatkoći koja izvire iz Gospodinovih rana: „Probodoše mu ruke, noge i, kopljem, bok; kroz ove zjapeće rupe mogu osjetiti miris meda ove stijene i ulje koje teče iz njezinog vrlo tvrdog kamena, to jest vidjeti i okusiti slatkoću Gospodnju” (Propovijedi o Pjesmi nad pjesmama ) .
Molitva svete Klare na ranu desne ruke
Sveta Klara Asiška napisala je molitvu pod naslovom “Molitva pet presvetih rana Gospodina našega Isusa Krista”. Evo dijela koji se odnosi na ranu desne ruke:
„Hvala i slava tebi, Gospodine Isuse Kriste, za presvetu ranu desnice tvoje. Po ovoj svetoj Rani, oprosti mi sve grijehe koje sam počinila protiv Tebe, mišlju, riječju i djelom, nemarom u Tvojoj službi ili putenošću, bilo dok sam spavala, bilo dok sam bdjela. Po Tvojoj muci omogući mi da dostojno slavim spomen Tvoje smrti za ljubav i Tvojih svetih rana; i da TiV zahvalim, uz Tvoju pomoć, umrtvljujući svoje tijelo. Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.”
