Čovjek se ponekad toliko zaokupi onime što bi se moglo dogoditi da više ne primjećuje ono što mu se događa upravo sada. Misli odlaze prema sutra, vraćaju se na jučer, preispituju tuđe riječi, vlastite odluke i događaje koje više nije moguće promijeniti. U toj buci lako izgubimo mir i počnemo vjerovati da ćemo se smiriti tek kada pronađemo odgovor na svako pitanje.
Ali Bog od nas ne traži da unaprijed poznajemo cijeli put. Ne moramo danas znati kako će izgledati sljedeći mjesec, godina ili ostatak života. Vjera počinje upravo ondje gdje prestaje naša potreba da sve držimo pod kontrolom.
To ne znači prestati razmišljati, planirati ili donositi odgovorne odluke. To znači prihvatiti da postoje stvari koje nisu u našim rukama i da ih možemo povjeriti Onome koji vidi dalje od nas.
Možda upravo danas trebaš prestati tražiti odgovore koje još nije vrijeme dobiti. Pogledaj ono što ti je Bog već dao. Jedan razgovor, obitelj, prijatelja, krov nad glavom, priliku da nekome učiniš dobro, nekoliko minuta tišine ili jednostavnu molitvu. Život se često događa upravo u tim malim trenucima koje previdimo dok čekamo nešto veliko.
Koliko smo puta bili zabrinuti zbog nečega što se na kraju uopće nije dogodilo? U mislima smo proživjeli desetke mogućih scenarija i potrošili snagu na probleme koji nikada nisu došli. Briga nam često obećava da ćemo razmišljanjem pronaći sigurnost, a na kraju nam samo oduzme mir.
Isus nas poziva da svoje povjerenje stavimo u Boga. Današnji dan već ima svoje obveze, ljude, radosti i izazove.
Ne treba mu dodavati i sav teret zamišljenog sutra.
Kada ne znaš što slijedi, možeš jednostavno reći: „Bože, ne znam što me čeka, ali znam da ne želim kroz to prolaziti bez Tebe.“ Ponekad je upravo ta jednostavna odluka početak unutarnjeg mira.
Bog ne mora pokazati cijeli put da bi te vodio
Kada bismo unaprijed znali sve što će nam se dogoditi, možda nam vjera ne bi ni bila potrebna. Bog često daje dovoljno svjetla samo za sljedeći korak. Mi bismo željeli vidjeti cijelu cestu, a On nas poziva da Mu pružimo ruku i krenemo.
Zato ne čekaj da se sve u tvome životu posloži kako bi počeo živjeti. Nazovi osobu koju dugo nisi čuo. Reci nekome da ga voliš. Oprosti gdje možeš. Zahvali za ono što imaš. Pomoli se čak i kada nemaš mnogo riječi.
Ne mora svaki dan biti velik da bi bio vrijedan. Bog može biti prisutan u šalici kave, tišini doma, osmijehu drage osobe, šetnji, susretu ili trenutku kada podigneš pogled prema nebu i jednostavno kažeš: „Hvala Ti.“
Ne moraš danas riješiti cijeli svoj život.
Napravi ono što možeš, a ono što ne možeš promijeniti predaj Bogu. Sutra će doći u svoje vrijeme. Danas ti je darovan ovaj dan – zato ga nemoj propustiti brinući o danima koji još nisu stigli.
