Odlazak nuncija Lingue: zahvalnost, rane i poziv na pomirenje
Apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua oprostio se od Hrvatske svečanim euharistijskim slavljem u Zagrebačkoj katedrali, zaključivši više od šest godina diplomatske i pastoralne službe.
Njegov novi put vodi ga u Izrael, gdje će obnašati službu apostolskog nuncija te apostolskog delegata u Jeruzalemu i Palestini. U oproštajnoj propovijedi progovorio je otvoreno, zahvalno i duboko osobno osvrćući se na iskustvo Crkve i naroda kojemu je služio.
Nova misija u Svetoj Zemlji
Mons. Lingua istaknuo je kako odlazi u zemlju koju kršćani nazivaju Svetom jer je obilježena poviješću spasenja. Ondje su djelovali patrijarsi i proroci, ondje je živio, umro i uskrsnuo Isus Krist.
Naglasio je da želi poći „čista srca, bez predrasuda“, poput kraljice od Sabe, ne samo kako bi promatrao događaje o kojima svi govore, nego kako bi znao stati, moliti i razumjeti. Posebno je zamolio vjernike da ga prate molitvom na novoj službi u Jeruzalemu.
Zahvalnost hrvatskom narodu
Govoreći o proteklim godinama, nuncij je priznao da u srcu nosi veliku zahvalnost. Naučio je mnogo iz vjernosti, vitalnosti i plemenitosti hrvatskog naroda. Susretao je, kako je rekao, otvorena vrata i otvorena srca.
Posebnu zahvalu uputio je:
-
bolesnicima i osobama s invaliditetom, čiju je žrtvu nazvao „najdragocjenijim blagom Crkve“
-
klauzurnim redovnicama koje su ga pratile molitvom
-
djelatnicima Caritasa i svima uključenima u djela ljubavi prema siromašnima, starijima, mladima i ranjivima
Istaknuo je kako su upravo ta djela ljubavi „dragulji koji krase Crkvu u Hrvata“.
Rane koje traže ozdravljenje
U emotivnom dijelu govora mons. Lingua dotaknuo se i rana hrvatskog društva i Crkve. Spomenuo je ratne traume, bol zbog nestalih i teškoću istinskoga pomirenja. Posebno je naglasio potrebu brige za žrtve zlostavljanja, upozorivši da ne smiju postati žrtve ravnodušnosti.
Govorio je i o simbolici ranjene, ali obnovljene Zagrebačke katedrale, koja se još uvijek oporavlja od potresa, ali u koju se vratio blaženi Alojzije Stepinac.
Osvrnuvši se na Stepinčevu svetost, istaknuo je da kanonizacija nije natjecanje u kojem netko pobjeđuje, a netko gubi. „Pred Bogom nema pobjednika i poraženih, jer svi smo mi braća i sestre“, poručio je.
„Čekam vas u Jeruzalemu“
Svoj govor završio je jednostavnom, ali snažnom porukom: „Čekam vas u Jeruzalemu!“ Time je simbolično povezao Hrvatsku i Svetu Zemlju, ostavljajući otvorena vrata susreta i molitvenog zajedništva.
Zahvalu mu je uputio i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, naglasivši njegov trud oko učenja hrvatskog jezika te poštovanje prema kulturi i crkvenoj tradiciji naroda. U znak zahvalnosti darovani su mu mitra s marijanskim simbolima, prsten i pektoralni križ s hrvatskim pleterom – simbolom povezanosti i vjernosti.
Odlazak nuncija Lingue ostaje zapamćen kao trenutak zahvalnosti, ali i poziva na dublju svetost, pomirenje i zajedništvo. Njegove riječi podsjetile su da prava veličina Crkve ne počiva u vanjskim priznanjima, nego u srcu koje zna zahvaliti, oprostiti i služiti.