Zvuk orgulja ponovno se razlio crkvom sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi. Nakon gotovo četiri godine zahtjevne obnove vrijedan povijesni instrument vraćen je u prostor kojem pripada među vjernike, molitvu i liturgiju.
Njihov ponovni zvuk nije samo završetak velikog restauratorskog pothvata vrijednog oko 670 tisuća eura. Za župnu zajednicu to je trenutak u kojem dio povijesti ponovno postaje živ. Generacije su u toj crkvi slušale orgulje tijekom misa, blagdana, vjenčanja, sprovoda i velikih crkvenih slavlja.
Sada će njihov obnovljeni zvuk pratiti nove generacije i podsjećati da se crkvena baština ne čuva samo zato što je stara i vrijedna, nego zato što i danas može služiti čovjeku koji dolazi pred Boga.
Kad se baština vrati molitvi, ona ponovno počinje živjeti
Svečanost povratka orgulja obilježena je blagoslovom i kolaudacijskim koncertom, a liturgiju blagoslova predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Posebnu vrijednost ovom događaju daje upravo mjesto na kojem se orgulje nalaze. Crkva sv. Mihaela povezana je s dugom orguljaškom tradicijom Osijeka i
Slavonije, a tijekom povijesti njezini su instrumenti prolazili kroz različite promjene.
Posljednja obnova bila je prilika da se vrijednom instrumentu vrate obilježja koja su tijekom vremena bila izgubljena ili izmijenjena.
Obnovom je ponovno naglašena njegova povijesna vrijednost, ali i sposobnost da odgovori potrebama današnje liturgije i orguljaške glazbe.
Radovi su trajali gotovo četiri godine, a orgulje su restaurirane u radionici orguljskog majstora Antona Škrabala u Rogaškoj Slatini. Riječ je o poslu koji zahtijeva mnogo više od zamjene dotrajalih dijelova. Kod povijesnih orgulja potrebno je razumjeti način na koji su građene, njihov karakter i zvuk koji im pripada.
U obnovljenom instrumentu ponovno je uspostavljena mehanička traktura, a orgulje su dobile mogućnosti koje omogućuju izvođenje različitih razdoblja orguljaške glazbe – od baroka i tradicionalnih skladbi do suvremenih djela.
Posebnu ulogu ima i sama crkva. Njezina akustika omogućuje da zvuk orgulja ispuni prostor na način koji se ne može doživjeti samo slušanjem snimke. Orgulje i crkva ponovno djeluju kao jedna cjelina.
Orgulje nisu samo koncertni instrument – njihov prvi zadatak ostaje molitva
Vrijednost obnovljenih orgulja neće se mjeriti samo brojem koncerata koji će na njima biti održani. Njihovo najvažnije mjesto ostaje liturgija.
Orgulje u crkvi imaju posebnu službu: ne trebaju nadglasati molitvu, nego je nositi. Kada zajednica zapjeva, njihov zvuk može povezati stotine različitih glasova u jednu pjesmu. Kada nastupi tišina, mogu čovjeku pomoći da se sabere. Upravo zato obnova ovakvog instrumenta ima značenje koje nadilazi kulturnu baštinu.
Župnik župe sv. Mihaela arkanđela pater Ivan Matić istaknuo je važnost vraćanja staroga sjaja orguljama, ali i proširenja njihovih glazbenih mogućnosti. Obnovljeni instrument trebao bi obogatiti liturgijska slavlja, a u planu su i koncertni sadržaji koji će omogućiti široj publici da čuje njegov zvuk.
Na svečanom koncertu orgulje su pokazale upravo širinu svojih mogućnosti. Koncertni orguljaš i skladatelj Ante Knešaurek te s. Josipa Pavla Jakić izveli su djela velikih skladatelja orguljske glazbe, među kojima su Johann Sebastian Bach, Girolamo Frescobaldi, Georg Muffat i Olivier Messiaen.
No iza svih registara, cijevi, tipki i majstorskog rada ostaje nešto jednostavnije.
Čovjek je stoljećima gradio crkve, slikao oltare, podizao zvonike i stvarao glazbu pokušavajući ljepotom izraziti ono što riječima nije mogao potpuno izreći. Orgulje su dio te čežnje.
Njihov snažan zvuk može ispuniti cijelu crkvu, ali njegova najveća vrijednost nastaje onda kada čovjeka vodi prema tišini vlastitoga srca.
Zato ponovno zasvirale orgulje sv. Mihaela nisu samo obnovljeni povijesni instrument. One su poziv da se sačuvano nasljeđe ponovno stavi u službu živoga čovjeka i njegove vjere.
Nakon četiri godine šutnje njihov se glas vratio u osječku Tvrđu ondje gdje će ponovno pratiti molitve, pjesmu i susrete generacija koje tek dolaze.
