Ovaj svijet je prolazan. Koliko god nam se danas činilo važnim ono što imamo, gradimo, kupujemo i čuvamo, doći će trenutak kada ćemo sve morati ostaviti. Naše kuće, novac, odjeća, automobili, položaji, priznanja i sve ono za što smo se toliko borili više neće pripadati nama.

Kršćanska vjera upravo zato ne poziva čovjeka da živi u strahu od smrti, nego da živi budan i svjestan da zemaljski život nije konačno odredište. Ovdje smo samo putnici, a vječni dom tek nas čeka.

Zato nije najvažnije koliko ćemo ostaviti iza sebe, nego što ćemo ponijeti pred Boga: ljubav koju smo darovali, dobro koje smo učinili, oprost koji smo pružili, vjeru koju smo sačuvali i milosrđe koje smo pokazali drugima. Kada to shvatimo, mnoge stvari koje nam danas oduzimaju mir odjednom postaju manje važne.

Kada umrete, ne brinite za svoje tijelo. Vaši bližnji učinit će sve što je potrebno, prema svojim mogućnostima. Skinut će vam odjeću, oprati vas i odjenuti. Iz vašega doma odnijet će vas na posljednje zemaljsko počivalište. Mnogi će doći na vaš sprovod kako bi se oprostili od vas.

Neki će otkazati obveze, promijeniti svoje planove, možda čak i izostati s posla samo kako bi posljednji put bili uz vas.

Vaše stvari, čak i one koje ste toliko čuvali i nerado posuđivali, jednoga će dana biti podijeljene, poklonjene, prodane ili bačene. Vaši ključevi, alat, knjige, glazba, cipele, odjeća i predmeti koje ste godinama skupljali prijeći će u tuđe ruke.

I svijet neće stati.

Svijet će nastaviti dalje, ali pitanje vječnosti ostaje

Život će se nastaviti. Ljudi će ujutro ustajati, odlaziti na posao, kupovati, prodavati, planirati putovanja, slaviti rođendane i rješavati svoje svakodnevne probleme. Na vašem radnom mjestu jednoga će dana doći netko drugi. Možda osoba s jednakim, možda i većim sposobnostima. Posao koji vam je danas toliko važan nastavit će se i bez vas.

Vaša će imovina pripasti nasljednicima. Ono što ste godinama stjecali postat će vlasništvo nekoga drugoga.

Ljudi će vas neko vrijeme spominjati. Neki će govoriti o dobrim stvarima koje ste učinili, drugi će se možda prisjećati vaših pogrešaka. Netko će vas hvaliti, netko kritizirati, a ljudi koji su vas poznavali samo iz viđenja možda će kratko reći: „Jadan čovjek, otišao je.“

Iskreni prijatelji plakat će. Nekima ćete nedostajati danima, mjesecima ili godinama. Ali i oni će se jednoga dana ponovno nasmijati. Ne zato što su vas zaboravili, nego zato što život nastavlja svojim tijekom.

Vaši kućni ljubimci naviknut će se na nekoga drugoga. Vaše će fotografije neko vrijeme ostati na zidu, polici ili u vitrini. Poslije će možda završiti u albumu, kutiji ili ladici. Netko drugi sjedit će na vašem kauču. Netko će drugi jesti za vašim stolom, prolaziti kroz vrata koja ste svakoga dana otvarali i gledati kroz prozor kroz koji ste vi toliko puta gledali.

Bol u vašem domu može biti duboka i trajati dugo. Za nekoga nekoliko tjedana, za nekoga mjesecima, a za nekoga godinama. S vremenom ćete postati dio obiteljskih uspomena, fotografija i priča koje će se povremeno prepričavati.

Vaša će zemaljska priča biti završena među ljudima.

Ali za kršćanina upravo tu dolazi veliko pitanje: je li smrću doista sve završeno?

Vjera nam govori da nije. Zemaljski život ima svoj kraj, ali čovjek je stvoren za vječnost. Zato smrt nije samo trenutak kada nešto završava, nego trenutak u kojem pred Bogom postaje potpuno jasno za što smo živjeli.

U vječnost ne možemo ponijeti ono što smo ovdje posjedovali.

Nećemo ponijeti ljepotu tijela ni mladost. Nećemo ponijeti prezime, društveni status, funkcije ni titule. Nećemo ponijeti novac s računa, automobile, kuće ni zemljišta. Nećemo ponijeti diplome, medalje, priznanja i trofeje. Nećemo ponijeti mjesta koja smo posjetili ni predmete kojima smo se ponosili.

Sve ono što nam danas izgleda veliko jednoga će dana ostati iza nas.

Pred Bogom ostaje ono što smo učinili iz ljubavi

Zato pravo pitanje nije: „Koliko imam?“

Pitanje je: „Kakav čovjek postajem pred Bogom?“

Jesam li ljubio kada je bilo teško ljubiti? Jesam li oprostio kada sam imao razlog ostati ljut? Jesam li pomogao čovjeku koji mi nije mogao uzvratiti? Jesam li primijetio usamljenoga, nahranio gladnoga, utješio žalosnoga, molio za onoga koji pati? Jesam li znao reći „oprosti“? Jesam li zahvaljivao Bogu za ono što imam ili sam cijeli život proveo želeći još?

Tu se nalazi bogatstvo koje smrt ne može uništiti.

Sve materijalno što danas držimo u rukama jednog ćemo dana pustiti. Ali ljubav kojom smo živjeli, dobro koje smo učinili i odnos koji smo gradili s Bogom daju našem životu vrijednost koja nadilazi prolaznost ovoga svijeta.

Zato ne treba čekati starost da bismo počeli živjeti za ono što je vječno.

Nazovite osobu kojoj se dugo niste javili. Oprostite ako možete. Recite nekome da ga volite. Zagrlite svoje bližnje dok ih još možete zagrliti. Pomozite čovjeku koji je u potrebi. Ne dopustite da vam ponos bude važniji od pomirenja. Molite. Zahvaljujte. Činite dobro i onda kada nitko ne vidi.

Ne gradite cijeli život samo oko onoga što ćete jednoga dana morati ostaviti.

Kuća će dobiti drugoga vlasnika. Automobil drugoga vozača. Radno mjesto drugoga zaposlenika. Odjeću će možda nositi netko drugi. Novac će potrošiti netko drugi.

Ali nitko drugi ne može umjesto vas proživjeti vaš odnos s Bogom. Nitko drugi ne može umjesto vas ljubiti, oprostiti, vjerovati, moliti i činiti dobro.

Ovaj svijet jest prolazan, ali čovjek nije stvoren samo za ovaj svijet. Naš konačni cilj nije zemaljska sigurnost, nego zajedništvo s Bogom. Zato živimo tako da nas jednoga dana, kada sve zemaljsko ostane iza nas, ne dočeka praznina, nego Onaj kojemu smo pripadali.

Nećemo ponijeti ono što smo zaključali u ormare, spremili na račune ili zapisali na svoje ime. Ostat će ono što smo iz ljubavi dali.

Zato dok još imamo vrijeme, skupljajmo blago koje ne propada. Ljubimo više. Opraštajmo brže. Molimo iskrenije. Budimo milosrdniji. Ne trošimo život na zavist, svađe i dokazivanje.

Zato vjeruj Gospodinu i živi za njega. Ovo zemaljsko prolazi gledaj da ako si pogrešio da se pokaješ i čitaj sveto pismo, idi u crkvu,služi drugima i svjedoči. moli se svako dan i zahvali za sve gospodinu što imaš je l’ je od njega

Jer ovaj život prolazi. A vječnost ostaje.