Molitvu Očenaša mnogi od nas poznaju od djetinjstva. Izgovaramo je na svetoj misi, u obitelji, prije spavanja, u trenucima straha i onda kada više ne znamo što bismo vlastitim riječima rekli Bogu.

Upravo zato postoji opasnost da neke njezine riječi izgovorimo automatski, a da se više ne zaustavimo pred njihovim pravim značenjem.

Jedna od najsnažnijih molbi glasi: „Dođi kraljevstvo tvoje.“ To nije samo molitva za neku daleku budućnost. Kada je iskreno izgovaramo, zapravo govorimo Bogu: „Gospodine, vladaj mojim srcem.

Uđi u moje odluke, odnose, obitelj, posao, strahove i planove. Neka Tvoja volja bude važnija od moje.“ Zato ove četiri riječi mogu postati jedna od najzahtjevnijih molitava našega života.

Učenici su jednom vidjeli Isusa kako moli. Nisu Ga tada pitali kako činiti čudesa niti kako privući mnoštvo. Rekli su:

„Gospodine, nauči nas moliti.“ (usp. Lk 11,1)

Isus im tada daje riječi molitve koju danas poznajemo kao Očenaš:

„Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!“ (usp. Lk 11,2)

U Matejevu Evanđelju nalazimo poznati oblik:

„Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“ (usp. Mt 6,9-10)

Te riječi otkrivaju da kršćanska molitva nije samo traženje onoga što mi želimo. Ona najprije otvara čovjeka onome što želi Bog.

Božje kraljevstvo počinje ondje gdje Bogu dopuštamo da vlada

Kada govorimo o kraljevstvu, možemo pomisliti na teritorij, granice, prijestolje i zemaljsku vlast. Isus, međutim, govori o stvarnosti koja je mnogo dublja.

Božje kraljevstvo dolazi ondje gdje čovjek priznaje Boga svojim Gospodinom i dopušta da Evanđelje mijenja njegov život.

Zato moliti „Dođi kraljevstvo tvoje“ znači moliti:

Gospodine, dođi u moje srce.

Dođi u moju obitelj.

Dođi u moje odnose.

Dođi u moje slabosti.

Dođi u ono što još uvijek pokušavam kontrolirati bez Tebe.

Dođi u moje odluke i nauči me birati ono što je dobro.

To nije laka molitva.

Jer nije dovoljno željeti da Bog promijeni svijet ako Mu ne dopuštamo da najprije promijeni nas.

Isus kaže:

„Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.“ (Mt 12,28)

U Kristu je Božje kraljevstvo već došlo među ljude. Isus liječi, oprašta, oslobađa, podiže grešnike i vraća nadu izgubljenima. Njegova djela pokazuju kakav je Kralj kojemu pripadamo.

A u središtu svega nalazi se križ.

Bog čovjeka nije spasio silom zemaljskog vladara, nego ljubavlju svoga Sina.

„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16)

Zato Božje kraljevstvo ne gradimo mržnjom, prisilom ili osuđivanjem drugih. Ono se širi kada ljudi upoznaju Krista i dopuste Mu da preobrazi njihovo srce.

Evanđelist Ivan piše:

„A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.“ (usp. Iv 1,12)

To mijenja i način na koji gledamo druge.

Kada kažemo „Dođi kraljevstvo tvoje“, ne molimo samo za sebe. Molimo da Krista upoznaju naša djeca, roditelji, prijatelji, susjedi i oni koji su se udaljili od Boga.

Molimo za obraćenje srca.

Molimo da tamo gdje je mržnja dođe oprost.

Gdje je nepravda – pravda.

Gdje je grijeh – obraćenje.

Gdje je očaj – nada.

Gdje je tama – Kristovo svjetlo.

Ova molitva gleda i prema Kristovu ponovnom dolasku

Božje kraljevstvo već djeluje među nama, ali njegovo konačno ispunjenje još očekujemo. Kršćanska nada zato gleda prema danu kada će Krist potpuno pobijediti grijeh, smrt i zlo.

Posljednje stranice Svetoga pisma završavaju gotovo istim vapajem koji Crkva nosi kroz stoljeća:

„Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22,20)

Zbog toga riječi „Dođi kraljevstvo tvoje“ imaju i snažno buduće značenje.

Kršćanin govori: Gospodine, čekam Te. Želim da Tvoja pravda konačno pobijedi. Želim svijet u kojem smrt, grijeh, nepravda i patnja neće imati posljednju riječ.

Ali takva molitva postavlja i osobno pitanje:

Ako želim da Krist bude Kralj svijeta, dopuštam li Mu danas biti Kralj mojega života?

Možemo moliti Očenaš svakoga dana, a ipak tvrdoglavo čuvati područja života u koja Boga ne želimo pustiti.

Možemo govoriti „budi volja tvoja“, a zatim inzistirati samo na vlastitoj volji.

Možemo govoriti „otpusti nam duge naše“, a odbijati oprostiti drugome.

Možemo govoriti „dođi kraljevstvo tvoje“, a živjeti kao da smo sami sebi jedini gospodari.

Upravo zato Očenaš nije samo molitva koju treba izgovoriti. To je molitva koju treba živjeti.

Kada sljedeći put dođete do riječi „Dođi kraljevstvo tvoje“, zastanite na trenutak.

Recite ih polako.

I dopustite im da postanu osobna molitva:

Isuse, budi Kralj moga srca. Vladaj mojim mislima, riječima i djelima. Uđi u moj dom i moje odnose. Promijeni ono u meni što nije po Tvojoj volji. Pomozi mi širiti Tvoje kraljevstvo ljubavlju, istinom, praštanjem i dobrim djelima. I kada jednom dođeš u svojoj slavi, daj da Te dočekam srcem koje Ti pripada. Amen.