U propovijedi 31. kolovoza, Papa Leon govori o Isusovim uputama za gozbu s njim
Na misi Isus „postaje naš gost i može nam reći kako nas vidi. Vrlo je važno da sebe gledamo njegovim očima“, rekao je papa Leon 31. kolovoza, prije molitve podnevnog Angelusa.
Istaknuo je da u evanđelju te nedjelje Isus dijeli obrok s drugima i kroz prispodobu ih potiče da razmisle o svom ponašanju.
„Kad sjedimo za euharistijskim stolom na Gospodnji dan, i mi bismo trebali biti spremni pustiti Isusa da nam govori“, naglasio je Papa. Gospodin upozorava na traženje časnih mjesta, ali podsjeća da je „poniznost zapravo sloboda od nas samih“.
Papino razmišljanje
Draga braćo i sestre, sretna vam nedjelja!
U svakoj kulturi zajednički stol, posebno u danima odmora i slavlja, znak je mira i zajedništva. U evanđelju ove nedjelje (Lk 14,1.7-14) čitamo kako je Isusa na objed pozvao jedan od farizejskih vođa.
Pozvati druge za stol znači imati otvoreno srce, a prihvatiti poziv traži poniznost i spremnost na susret s drugima. Upravo takvi susreti stvaraju kulturu zajedništva.
No susret nije uvijek jednostavan. Evanđelist bilježi da su Isusa „pomno promatrali“ – neki čak i sa sumnjom. Ipak, Isus se daruje kao istinski prisutan: ponaša se s poštovanjem i iskrenošću, izbjegava prazne formalnosti i govori u prispodobi, pozivajući sve da promisle o svom ponašanju.
Primijetio je, naime, kako gosti žure zauzeti počasna mjesta nešto što, nažalost, ni danas nije strano: i naše zajedničke trenutke često pretvaramo u natjecanje za priznanja i pažnju.
Braćo i sestre, kada sjedimo za euharistijskim stolom, Isus postaje naš gost i želi nam reći kako nas vidi. Zato je važno gledati sebe njegovim očima: prepoznati kako često svodimo život na utrku, kako žudimo za priznanjima i besmisleno se uspoređujemo s drugima. Dopustiti Isusu da nas iznenadi svojom riječju znači doživjeti pravu slobodu – slobodu na koju nas poziva.
U evanđelju Isus govori o poniznosti kao o istinskoj slobodi (usp. Lk 14,11). Poniznost nas oslobađa od vlastitog ega. Rađa se kada Božje Kraljevstvo i njegova pravednost postanu naša glavna briga, kada naučimo gledati naprijed, a ne samo u sebe.
Oni koji se uzdižu često su nesigurni, dok oni koji znaju da su djeca Božja posjeduju pravo dostojanstvo. Kada naučimo birati posljednja mjesta, tada se to dostojanstvo prirodno očituje i izranja u prvi plan.
Dragi prijatelji, molimo danas da Crkva bude škola poniznosti – dom u kojem su svi dobrodošli, mjesto gdje se ostavljaju po strani rivalstva i gdje nas Isus trajno uči svojoj poniznosti i slobodi. A Mariji, Majci tog doma, sada se obraćamo u molitvi.
