Mnogi svakodnevno izgovaraju riječ “bome”, a ne znaju da time čine ozbiljan grijeh

U našem svakodnevnom govoru često se provuku riječi na koje uopće ne obraćamo pozornost. Izgovorimo ih automatski  za stolom, s prijateljima, na poslu, u prolazu. No, neke od tih riječi nose puno veću težinu nego što mislimo.

Jedna od njih je i „bome“ ili „bogme“. Mnogi će reći da je to samo uzrečica, navika ili poštapalica, ali Sveti pisma i nauk Crkve upozoravaju da svako nepotrebno spominjanje Božjeg imena može biti grijeh protiv Druge Božje zapovijedi: „Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud.”

Kada izgovaramo riječ „bome“, zapravo govorimo skraćenicu od „Bog me“  što znači „Bog mi je svjedok“. Izgovoriti Božje ime usput, bez poštovanja i bez potrebe, znači koristiti sveto ime koje je Bog objavio narodu  i zlorabiti ga.

Zato je važno razumjeti zašto Crkva uči da se Božje ime čuva s najvećim poštovanjem.

Što riječ “bome” zaista znači i zašto je problematična

Riječ „bome“ zapravo je kratki oblik rečenice „Bog me (vidi, čuje, prati, svjedoči)”. Time čovjek, i bez da razmišlja, priziva Boga kao svjedoka vlastitih riječi – pa čak i kada se radi o običnom razgovoru, šali ili nevažnoj situaciji.
To je upravo ono što Biblija naziva uzaludnim imenovanjem Boga, jer se sveto ime koristi bez pobožnosti i bez potrebe.

Druga Božja zapovijed i poštovanje prema svetom imenu

Bog u Svetom pismu otkriva svoje ime s velikom ozbiljnošću. Hebrejski narod toliko je poštovao Božje ime da ga nije izgovarao, nego je umjesto toga rekao: „Gospodine“.
Ime označava osobu, njezin identitet i dostojanstvo.
Zato Katekizam uči:

Božje je ime sveto.

Ne smije se izgovarati u šali, navici, bijesu, praznim razgovorima.

Psovka, kletva i pogrdno spominjanje Boga težak su grijeh.

To uključuje i sve skraćenice koje prizivaju Boga bez potrebe – pa tako i „bome“ ili „bogme“.

Zašto pogrešno izgovaramo Božje ime

Mnogo puta ljudi kažu: „O, Bože moj“, „Isuse“, „Bog zna“, „Bogu hvala“, „Bogme“ – ali ne iz pobožnosti, nego iz navike.
Kada se to radi nesvjesno, često bez razmišljanja, može postati način govora koji umanjuje svetost Božjeg imena.

Krist u Evanđelju jasno upozorava:
„Neka vaša riječ bude: ‘Da – da, ne – ne.’ Sve više od toga dolazi od Zloga.“

To znači da se ne trebamo nepotrebno zaklinjati, prizivati Boga ili ga spominjati u svemu što govorimo.

Psovka i kletva – zašto su opasne

Psovka nije samo „ružna riječ“. Ona je udarac protiv Božje ljubavi, kao što kažu sveci.
To je govor koji rađa tamu, nemir i zlo. Zato Crkva uči da psovka, pogotovo ona koja dira Božje ime, može otvoriti duhovnu štetu duši.

Što Bog želi od nas?

Bog želi da Njegovo ime izgovaramo:

kad Ga molimo

kad mu zahvaljujemo

kad Ga slavimo

kad Ga zazivamo iz srca

Samo tako se pokazuje poštovanje prema Bogu.
U svakoj misi počinjemo molitvom: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
To je trenutak kada izgovaramo sveto ime s najvećom ozbiljnošću.

Čuvajmo Božje ime kao najveću svetinju

Božje ime nije poštapalica. Ono je izraz Božje blizine, Božje ljubavi i Njegove prisutnosti u našem životu.
Zato se čuvajmo riječi koje ga banaliziraju.

Čuvajmo svoje srce i svoj govor  jer kako kaže Sveto pismo:
„Na ime Isusovo prigiba se svako koljeno.“

 

Autor: pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, Hrvatska