Križ susrećemo gotovo svakodnevno. Nalazi se u crkvama, domovima, uz ceste, na grobljima, oko vrata mnogih vjernika. Toliko smo navikli na njegov oblik da ponekad možemo proći pokraj njega, pogledati ga i nastaviti dalje, a da se ni na trenutak ne zaustavimo pred onim što nam zapravo govori.

Za kršćanina križ nije ukras niti samo vanjski znak pripadnosti vjeri. On nas vodi ravno prema središtu Evanđelja – prema Isusu Kristu koji je iz ljubavi prema čovjeku prihvatio patnju i smrt.

Kada pogledamo križ, ne gledamo samo trenutak boli. Gledamo ljubav koja nije pobjegla kada je postalo teško. Gledamo Krista koji je ostao vjeran do kraja.

Zato križ nije mjesto na kojem završava nada. Upravo ondje gdje se činilo da je sve izgubljeno započela je pobjeda koja će se potpuno očitovati uskrsnućem.

Križ govori koliko vrijediš u Božjim očima

Čovjek svoju vrijednost često pokušava pronaći u tuđem priznanju, uspjehu, novcu ili položaju. Ali pogled prema Kristu na križu daje potpuno drukčiji odgovor.

Bog čovjeka nije ljubio samo riječima.

Isusova predanost pokazuje ozbiljnost Božje ljubavi prema čovjeku. Krist ne ostaje udaljen od ljudske patnje, nego ulazi u nju. Prihvaća odbačenost, poniženje, rane i smrt.

Zbog toga pogled na križ može postati molitva i bez mnogo riječi.

Kada se osjećaš napušteno, pogledaj križ.

Kada misliš da te nitko ne razumije, pogledaj križ.

Kada te pritišće vlastiti grijeh i pitaš se može li ti Bog ponovno oprostiti, pogledaj križ.

On ne govori da grijeh nije važan. Upravo suprotno – pokazuje koliko je grijeh ozbiljan, ali istodobno objavljuje koliko je veliko Božje milosrđe.

Kršćanska vjera zato ne može odvojiti Božju ljubav od Kristove žrtve. Na križu se susreću pravednost, milosrđe, oproštenje i ljubav.

Ne zaustavljaj se na Velikom petku

Da je Isusova priča završila na Golgoti, križ bi ostao samo znak strašne smrti. Ali kršćanin križ promatra u svjetlu praznoga groba.

Krist koji je raspet – uskrsnuo je.

Zato križ za vjernika više nije samo znak smrti. Postao je znak nade i pobjede. Podsjeća nas da posljednju riječ nemaju bol, grijeh, nepravda ni smrt.

To je posebno važno kada u vlastitom životu prolazimo kroz svoje „križeve“. Ponekad ne razumijemo zašto Bog dopušta određenu kušnju. Molimo, a odgovor kao da ne dolazi. Tražimo izlaz, a vrata ostaju zatvorena.

Križ nas tada ne poziva da kažemo kako bol nije stvarna. Poziva nas da vjerujemo kako Bog može djelovati i ondje gdje mi još ne vidimo izlaz.

Isus nije obećao život bez križa, ali je pokazao da križ nije kraj puta.

Zato sljedeći put kada ugledaš raspelo nemoj samo proći pokraj njega.

Zastani nekoliko trenutaka.

Pogledaj Krista i sjeti se da iza tih raširenih ruku stoji ljubav koja se nije povukla pred patnjom.

Možda tada neće biti potrebno izgovoriti dugu molitvu.

Bit će dovoljno reći:

„Isuse, hvala Ti za križ. Hvala Ti što si me ljubio do kraja. Daj mi snage da Te slijedim i kada je teško.“

Jer križ nije samo podsjetnik na ono što se dogodilo prije dvije tisuće godina. On svakom naraštaju ponovno postavlja pitanje: Ako je Krist toliko dao za mene, koliko sam ja spreman svoje srce predati Njemu?