Tri godine sam proučavao Bibliju poglavlje po poglavlje. Tijekom tog razdoblja došao sam do potresnog otkrića: premda sam pripadao svećenstvu svoje crkve, u mnogome sam bio u krivu.
Postalo mi je jasno da sam, umjesto da se čvrsto držim nauka Riječi Božje, slijedio ljudsko razmišljanje. Rasplakavši se, uvidio sam da se sadržaj vjere koju sam dijelio s drugima ne slaže s Biblijom.
Posljedica moga čitanja Biblije poglavlje po poglavlju bila je to da mi se probudila savjest. Otkrio sam koliko sam daleko od Boga. Izvan sam mogao izgledati kao primjer svetosti, no u stvarnosti sam činio grijehe svake vrste, i nije bilo ničeg nebeskog u pogledu mog života. Nisam imao nikakvih izgleda za to da dobijem mir.
Tada sam kleknuo i pomolio se Isusu Kristu: „Gospodine Isuse, pred Bogom ispovijedam da sam grešan čovjek. Moji me grijesi optužuju, a ti znaš koliko ih ima i kako su grozni. Gospodine, oprosti mi, molim te! Očisti me svojom dragocjenom krvlju. Prihvaćam te kao svog osobnog Spasitelja. Gospodine, kome da idem? Ti imaš riječi vječnoga života ( Ivan 6,68 ). U potpunosti se uzdam u tebe, jer si rekao: ‘Ja sam put istina i život.’“
Krist je mojem životu dao novi početak. Putem moga susreta s Njim izveo me iz tame. Sada ga uistinu poznajem.
Ali što mi god bijahu dobici, zbog Krista sam smatrao gubitkom. Štoviše, najradije sve smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega.
