Moji roditelji su, kao i njihovi, pripadali religijskoj sljedbi mormona pa su i mene odgojili da budem dobar, odgovoran i pošten mormon.
Rano u životu naučili su me da sve u životu treba zaraditi i kupiti: sve je zahtijevalo pošten napor od nas. Isto se odnosilo i na budući svijet. Trebalo je zaraditi svoje mjesto kod Boga i zadobiti vječan život čineći određena dobra djela.
U to doba nisam poznavao Boga; a nisam imao ni sigurnosti u pogledu svoje vječne budućnosti.
Jednog dana moja je baka slušala na radiju neki program u kojem je bilo potanko objašnjeno Evanđelje. Uvidjela je da ni vjera njezine sljedbe, kao ni njezina iskrena nastojanja, ne mogu izbrisati njezine grijehe pred Bogom. Spasenje je moguće jedino dobiti u pomirbenoj žrtvi Isusa Krista, koji je zbog ljubavi prema grešnicima umro na križu. Po vjeri u Njega i Njegovo djelo otkupljenja dobila je mir s Bogom, jamstvo oproštenja i vječan život. No njezini se rođaci nisu dali uvjeriti.
Kad mi je bilo dvanaest godina, baka mi je omogućila da odem na jedan kršćanski kamp.
Srce mi je bilo otvoreno kad mi je jedan savjetnik pokazao ovaj redak u Bibliji: „Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu“ ( Rimljanima 6,23 ) . Shvatio sam da moji vlastiti napori ne mogu poništiti moje grijehe i da je Isus umro za mene. Prihvatio sam ga u vjeri te tako bio spašen milošću. To znam već četrdeset godina.
Jer milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar.
Kad Isus kaže: „Ne poznajem vas“ na koga misli? 16. veljače 2026. 04:49 Postoje Isusove riječi koje nas tješe, ali i one koje nas potresaju do srži. Rečenica: „Nikad vas nisam poznavao!“ jedna…
