Put prema Bogu nije kod svakoga jednak. Netko vjeru primi još u djetinjstvu i kroz život je produbljuje, dok drugi prolaze kroz godine sumnji, pitanja i traženja odgovora.
Upravo takav put prošao je Joe Schmid, filozof i autor poznatog YouTube kanala „Majesty of Reason“. Iako je odrastao kao katolik, tijekom mladosti udaljio se od vjere, prihvatio ateizam, a potom se godinama smatrao agnostikom.
Njegova pitanja o postojanju Boga nisu nestala. Naprotiv, pretvorila su se u dugotrajno filozofsko traganje koje ga je, nakon gotovo desetljeća razmišljanja, rasprava i proučavanja, ponovno dovelo do kršćanstva i Katoličke Crkve.
Od sumnje u Boga do dugog traganja za istinom
Schmid je 21. kolovoza na svojem YouTube kanalu objavio vijest koja je mnoge njegove pratitelje mogla iznenaditi. Javno je rekao da vjeruje da Bog postoji, da je Krist Gospodin te da prihvaća Katoličku Crkvu.
Takav razvoj događaja posebno je zanimljiv zbog njegova dosadašnjeg javnog rada. Schmid je godinama bio poznat upravo po ozbiljnom bavljenju filozofijom religije i argumentima koji se odnose na postojanje Boga.
Prema njegovu svjedočanstvu za EWTN News, odrastao je u katoličkom okruženju, ali je još tijekom srednjoškolskih godina prihvatio ateizam, a poslije agnosticizam.
Jedno od pitanja koje ga je posebno mučilo odnosilo se na problem patnje životinja u evolucijskoj povijesti.
Ipak, odbacivanje vjere nije označilo kraj njegova zanimanja za Boga.
Filozofska pitanja nastavila su ga pratiti.
U susretu s argumentima i djelima filozofa poput Joshue Rasmussena i Alexandera Prussa počeo je ozbiljnije razmatrati argumente koji iz postojanja kontingentnog svijeta vode prema pitanju nužnog temelja svega što postoji.
Odgovori nisu stigli preko noći.
Sam Schmid svoj put opisuje kao zahtjevan proces obraćenja koji je trajao približno deset godina.
Istina se ne treba bojati ozbiljnih pitanja
Godine 2020. pokrenuo je YouTube kanal „Majesty of Reason“, na kojem je počeo objavljivati sadržaje posvećene filozofiji religije, metafizici, epistemologiji i drugim filozofskim pitanjima.
Velik dio njegova rada bio je povezan s analiziranjem i kritiziranjem argumenata za Božje postojanje. Razgovarao je sa znanstvenicima i filozofima, sudjelovao u raspravama i detaljno proučavao tvrdnje teista, kršćana i katolika.
Upravo zbog toga njegova odluka privlači pozornost.
Nije riječ o čovjeku koji nikada nije postavljao teška pitanja. Naprotiv, godinama ih je javno postavljao.
U novijem razdoblju njegova zanimanja sve su se više približavala središnjim pitanjima kršćanske vjere, među kojima je i povijesno pitanje Isusova uskrsnuća. Potom je uslijedila javna objava njegova povratka katoličkoj vjeri.
Za vjernika ovakvo svjedočanstvo nosi važnu poruku. Vjera ne zahtijeva od čovjeka da prestane razmišljati. Bog se ne boji naših pitanja, sumnji ni iskrenoga traženja. Ponekad upravo pitanje koje čovjeka udalji od površne vjere postane početak mnogo ozbiljnijeg traganja za istinom.
Ali postoji i druga važna pouka. Do Boga se ne dolazi samo pobjedom u raspravi.
Čovjek može pročitati stotine knjiga i poznavati desetke filozofskih argumenata, ali kršćanska vjera na kraju postavlja osobno pitanje: Tko je Isus Krist za mene?
Razum može otvoriti vrata. Može ukloniti prepreke, pokazati da vjera nije protivna razumu i pomoći čovjeku da prepozna istinu. No susret s Kristom traži i odgovor srca.
Zato Schmidova priča može biti ohrabrenje posebno onima koji danas sumnjaju.
Ako se netko udaljio od Boga, njegova priča još nije završena.
Ako netko postavlja teška pitanja, to ne znači da je zauvijek izgubio vjeru. Ako se netko nakon mnogo godina ponovno okrene Kristu, vrata nisu zatvorena. Bog može čovjeka pronaći i usred njegovih pitanja.
Nekada put do vjere traje trenutak, a nekada deset godina. Važno je ne prestati iskreno tražiti istinu.
Jer čovjek koji iskreno pita „Postoji li Bog?“ možda se jednoga dana nađe pred još većim pitanjem:
„Ako Bog postoji i ako je Krist doista Gospodin što to mijenja u mom životu?“
Schmid, koji je na četvrtoj godini doktorskog studija filozofije na Sveučilištu Princeton, rekao je za EWTN News kako njegov povratak vjeri nije bio samo rezultat njegova vlastitog nastojanja.
„Obraćenje je dar Božje milosti i vidio sam koliko je snažno promijenilo moj život“, rekao je Schmid. „Zato je u konačnici Bog taj koji me doveo do katoličanstva.“
Istaknuo je ipak kako ga je velik broj različitih čimbenika na intelektualnoj razini uvjerio u istinitost katoličke vjere. Među posebno važnim razlozima naveo je čudesne događaje koje smatra Božjom potvrdom pojedinih katoličkih učenja.
Spomenuo je karizme svetog Padre Pija, čudesna ozdravljenja u Lurdu, ukazanja Gospe u Fatimi, euharistijska čuda i druga svjedočanstva koja su imala važnu ulogu na njegovu putu.
„Obratio sam se nakon dugog procesa tijekom kojega sam prolazio kroz mnoge svoje prigovore katoličanstvu i istodobno sve više uviđao snagu argumenata koji mu govore u prilog“, objasnio je.
U videu je svoj put opisao kao svojevrsnu završnicu procesa u kojem su se susreli razlozi uma i razlozi srca.
„Bog je dobar“, poručio je svojim gledateljima.
Njegovo obraćenje odjeknulo je i na Princetonu
Njegov povratak Katoličkoj Crkvi privukao je pozornost i Instituta Aquinas, katoličke sveučilišne zajednice na Princetonu. Ondje su pozvali katoličku zajednicu da moli za Joea dok nastavlja rasti u katoličkoj vjeri i započinje novo poglavlje svojega javnog djelovanja.
Schmid je nedavno sudjelovao i u dvosatnom razgovoru s katoličkim apologetom Trentom Hornom, koji ga je opisao kao jednoga od svojih najinteligentnijih kritičara.
Horn je pohvalio Schmidovu ozbiljnost i temeljitost u filozofskim i teološkim raspravama još iz vremena kada se Schmid smatrao agnostikom.
„Mnogo sam naučio iz tvojih odgovora i pobijanja, a to mi je pomoglo i na mojem vlastitom putu te u nastojanju da rastem kao apologet i filozof“, rekao mu je Horn tijekom razgovora.
Svoj javni rad želi staviti u službu katoličke vjere
Govoreći svojim pratiteljima prilikom objave obraćenja, Schmid je otkrio kako namjerava nastaviti razvijati svoj YouTube kanal, ali sada i u službi katoličke vjere.
„Vidjet ćemo kamo će me Gospodin odvesti“, poručio je.
Najavio je da će nastaviti s raspravama i razgovorima te zamolio gledatelje za strpljenje dok njegov kanal prolazi kroz ovu novu etapu.
Na kraju im je uputio i jednostavnu, ali snažnu molbu:
„Molim vas i za vaše molitve. Znajte da ću i ja moliti za vas.“
Njegova priča tako ne završava samom objavom obraćenja. Za Schmida sada počinje novo razdoblje u kojem znanje, filozofsko traganje i javni rad želi povezati s vjerom koju je ponovno pronašao.
Put koji je godinama prolazio kroz pitanja i sumnje doveo ga je do odluke koja je promijenila smjer njegova života od agnosticizma prema javnom svjedočenju vjere u Krista.
