Psalam Davidov : Ponizna molitva

Dok sam čitao spise don Dolinda Ruotola o Psalmima, njegove riječi o Psalmu 142(143) su mi oduzele dah. Ovdje, u ovoj Davidovoj molitvi, Don Dolindo je pronašao nešto lijepo – glas za duše u čistilištu.

Kako je prikladno podijeliti ovo otkriće u studenom, kada Crkva okreće svoje srce ovim napaćenim dušama. Pročitajmo Psalam koji ga je tako duboko dirnuo: Psalam 142-143:

Molitva progonjenog

Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. Pred njim svoju izlijevam tužaljku,tjeskobu svoju pred njim razastirem. Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim
potajnu mi zamku staviše. Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.

Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji. Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima.

Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k’o suha zemlja za tobom žeđa. Usliši me brzo, o Jahve, dah moj već je na izmaku! Lica svoga preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! Objavi mi jutrom dobrotu svoju

Duša u čistilištu pruža ruke Bogu, moleći ga da je usliši i ne osudi kako zaslužuje, jer bi joj bilo nemoguće opravdati se, prepoznajući u svjetlu vječnosti svu težinu svojih pogrešaka. Neprijatelj njezine duše nije je uspio uništiti, već ju je smrskao lakim grijesima, potisnuo u tamu i nastoji učiniti da je ljudi zaborave. Koliko često Sotona iskušenjima i zlostavljanjima sprječava pokojnika da dobije pravo glasa! Duša u čistilištu sjeća se Božjih dobročinstava, osobito Otkupljenja, i istinski čezne za Njim kao sasušena zemlja, jer gori u vatri.
Vrijeme njezina čišćenja čini joj se iznimno dugim i moli Boga da ga skrati, da ne okrene svoje lice od nje, kako ne bi bila napuštena kao što je njezino tijelo ostavljeno u grobu. Ona moli milost od jutra, kada Crkva prinosi svetu žrtvu i moli za nju.

Crkva odgovara na vapaj duša u čistilištu moleći Gospodina za milost da korača Njegovim putovima, da ispunjava Njegovu volju, da ju Duh Sveti oživljuje i On vodi pravim putovima, da je ne pobijedi neprijatelji, jer sveti život vjernika odjekuje u Čistilištu i donosi ondje osvježenje ljubavi i milosrđa

Kao što vidimo, psalam 142(143) veličanstveno se prilagođava dušama u čistilištu, koje, osim toga, u sebi dovršavaju posljednji dio Muke Isusa Krista koji ih čisti i čini dostojnima vječne slave. Zaustavimo se na trenutak kako bismo razmotrili posebno upečatljiv element Don Dolindovog komentara – duhovni rat koji okružuje duše u čistilištu. Don Dolindo sugerira da Sotona sprječava pokojnike da dobiju pravo glasa (molitve i ponude za duše u čistilištu) kroz
iskušenja i zlostavljanja.

Putem iskušenja Sotona može navesti žive da zanemare molitvu za preminule ili da zaborave
na njih, smanjujući tako duhovnu pomoć koju primaju.

Kroz zlouporabe, Sotona pokušava iskriviti ili zloupotrijebiti vjerske običaje, potencijalno odvodeći ljude od pružanja odgovarajućeg prava glasa dušama u čistilištu. Don Dolindo naglašava da ova djela Sotone imaju za cilj učiniti da ljudi zaborave pokojnika. To implicira da je cilj neprijatelja prekinuti vezu između živih i duša u čistilištu, produžujući time njihov proces čišćenja

Izvor