Što mislite o klečavcima?’ iskustvo Domagoja Pintarića na razgovoru za posao“

Molitva, tolerancija i posao: priča Domagoja Pintarića“

U zemlji koja se ponosi demokracijom i tolerancijom, postaje sve izazovnije otvoreno živjeti svoju vjeru. To je na vlastitoj koži iskusio poznati zagrebački youtuber, stand-up komičar, umjetnik, zaštitar i vjernik Domagoj Pintarić.

Tijekom razgovora za posao zaštitara u jednoj zagrebačkoj gimnaziji suočio se s pitanjem koje, po zakonu i zdravom razumu, ne bi trebalo biti postavljeno: „Što mislite o klečavcima?“. Pintarić je, kao mnogi vjernici, odgovorio jasno i mirno – ne vidi ništa loše u javnoj molitvi. Naprotiv, problem su oni koji molitvu ometaju ili vrijeđaju.

No upravo taj iskreni odgovor promijenio je tijek razgovora i, čini se, zatvorio vrata mogućem zaposlenju. Njegova priča postavlja ozbiljno pitanje: imaju li vjernici u Hrvatskoj jednaka prava na tržištu rada, ili se u državnim institucijama sve češće odluke donose prema ideološkoj pripadnosti, a ne prema stručnosti i iskustvu?

Objavu Domagoja Pintarića prenosimo u cijelosti: Pitala me što mislim o klečavcima, nisam dobio posao

“Jučer sam bio na razgovoru za posao za operativnog djelatnika za sigurnost i zaštitu u jednoj zagrebačkoj gimnaziji, uvjete ispunjavam, riječ je o poslu tjelesne zaštite čime se dugo bavim, imam položen ispit za zaštitara i višegodišnje iskustvo rada, a sam razgovor je tekao prilično dobro, slagali smo se oko svega, gospođa ravnateljica je shvatila da imam dosta iskustva s poslovima osiguranja i zaštite, složili smo se oko svih tema u razgovoru te je rekla kako joj je drago što sam se javio jer sam bolji kandidat od svih koji su se prijavili.

Štoviše, gospođa me pitala mogu li početi što prije, rekla je da bi joj odgovaralo da počnem raditi u ponedjeljak i mogu li odmah dati otkaz u zaštitarskoj službi u kojoj trenutno radim jer bi htjela da počnem raditi što prije. I već sam se osjećao kao da doslovno imam posao u ruci da bi me za kraj pitala “jedno svjetonazorsko pitanje”. Pitala me što mislim o “klečavcima”.

Dakle, sama riječ “klečavci” meni je uvredljiva i neprihvatljiva jer je riječ o ljudima koji mole na javnoj površini, ali odgovorio sam pristojno i staloženo. Odgovorio sam joj da sam vjernik, vjerujem u Boga, nastojim živjeti prema onome što piše u Svetom pismu i ne vidim nikakav problem u javnoj molitvi jer to ne može biti ništa loše.

Rekao sam da mi se kao veći problem čine oni s druge strane koji bubnjevima ometaju molitvu i prosvjeduju protiv molitve. Pitala me i ja sam joj odgovorio.

No, nakon toga temperatura u prostoriji je pala ispod nule, figurativno naravno, njezin odnos se u potpunosti promijenio, odmah nakon toga rekla mi je da ne dajem još otkaz jer imaju još neke razgovore i da mi zahvaljuje na vremenu, uvalila mi je opuštenu ruku za rukovanje kao da joj se gadim i pokazala vrata.

Danas ujutro su mi javili da su uzeli nekog drugog. Meni to doslovno djeluje kao da je jedini problem oko mog zaposlenja bio u mojem svjetonazoru jer se nisam složio s time da su “klečavci” problem zato što mole na javnoj površini.

Moguće je naravno da se u tim dodatnim razgovorima od jučer poslijepodne do danas u 9 ujutro odjednom pojavio bolji kandidat, ali iskreno na račun početnog oduševljenja i njezinog pitanja mogu li početi u ponedjeljak imam razloga sumnjati u to da nisam bio najbolji kandidat. Osim toga, pitam se imaju li osobna pitanja poput mog svjetonazora mjesta u razgovoru za posao u školi.

Moraju li svi kandidati biti progresivni ljevičari i protivnici vjere da bi se uzeli u obzir za zaposlenje? Je li uopće legalno postavljati takva pitanja na razgovoru za posao u državnoj instituciji?!?

Naravno, ne bih ni htio raditi u nekoj leftardiziranoj instituciji, a kao dodatak danas ujutro nakon poziva iz škole su mi na vrata pokucali djelatnici III. policijske postaje te mi uručili prijavu iz V. policijske postaje za omalovažavanje policije i narušavanje javnog reda i mira tijekom mirnog prosvjedovanja i snimanja prosvjeda što znači da ću vjerojatno ostati bez prava za obavljanje poslova tjelesne zaštite jer za obavljanje tog posla moram biti nekažnjavan, a nekako sumnjam da ću u ovoj zemlji na “našem” sudu biti oslobođen tih, po mom mišljenju, neosnovanih optužbi.

Uglavnom, nije me strašno pogodilo to što nisam dobio posao u toj školi, ali me pogodilo to da se za zapošljavanje u školi odlučuje na temelju ideološke pripadnosti i svjetonazora, ako je to bio slučaj.

Naravno da oni uvijek mogu reći da se pojavio bolji kandidat, osobno ne mogu dokazati ni suprotno ni potvrditi njihove navode, ali ostaje onaj neugodni okus u ustima da u hrvatskoj državi hrvatski i tradicionalno orijentirani kršćani nisu poželjni za rad u institucijama koje plaća ta ista (navodna) hrvatska država,” piše Pintarić.

Izvor: Vjera.hr