“Jer smatram da patnje sadašnjeg vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja nam se ima objaviti” (Rimljanima 8:18, ESV).
Intenzivna patnja proizvodi tjeskobu, a tjeskoba proizvodi očaj. Za istinsku bliskost s Bogom, moramo ga očajnički željeti, a patnja nam u tome pomaže. Ne govorim nikome da traži patnju. Isus nam govori da u svakom danu ima dovoljno nevolja; ne trebamo tražiti više. Ne idite u potragu za progonom. Ako živiš svetim životom pred Bogom, pronaći će te progonstvo.
Sveto pismo nam govori da kiša pada na pravedne i nepravedne (vidi Matej 5:45). To može biti pozitivno, ali također potvrđuje da nismo imuni na nevolje svijeta. Oslobođeni smo osude i vječnog prokletstva; to je snaga križa i krvi Isusove. Nekad sam čuo stih u Svetom pismu gdje je Pavao rekao: “U mojoj slabosti on je jak”, i pomislio bih da to znači kad sam bio depresivan ili slab, tada je Bog bio jak za mene. Bio je to mentalitet “Kad sam jak, imam to! Ali kad sam slab, onda Bog čuva.” To nije ono što taj stih govori. Što dalje idem u svom kršćanskom životu, to sam svjesniji koliko očajnički trebam Boga u svakom trenutku.
Moramo živjeti u stvarnosti križa svaki dan. Patnja otkriva jesu li obećanja u Svetom pismu samo stihovi i činjenice koje znamo ili su stvarnost u našem životu. U najmračnijim trenucima mog života, radost mog spasenja još uvijek je bila netaknuta. Ovo nije bilo pozitivno razmišljanje; ovo je bila nadnaravna prisutnost u mom životu.
Volio bih da sam cijelo vrijeme hodao u toj pobjedi, ali obično ono što se događa je da suptilno skidam pogled s Isusa i fiksiram ga u zrcalu ili na svoje okolnosti. Sve dok se ne dignu vjetar i valovi i shvatim da ne mogu vidjeti Isusa, preusmjeravam se natrag Bogu.
Nema ulja za pomazanje bez tijeska za masline. Masline se drobe, a ne samo režu. Ulje ne dobivamo ako masline samo ostavimo u staklenci. Božji odraz i čistoću ne dobivamo bez lonca. Ne dobivamo odraz našeg Spasitelja bez vatre pročišćivača. Neće biti Kristove slike proizvedene u nama bez patnje.
