Mnogi ljudi prije putovanja provjeravaju jesu li ponijeli dokumente, novac, mobitel i druge potrebne stvari. Američki katolički svećenik Edward Looney među svoje potrepštine stavlja još nešto – malu bočicu blagoslovljene vode.
Kada zbog konferencija i drugih obveza mora prenoćiti u hotelu, blagoslovljenu vodu koristi kao dio svoje molitve po dolasku u sobu. Njegova praksa proizlazi iz katoličkog razumijevanja blagoslovljene vode kao sakramentala i iz uvjerenja da kršćanin treba tražiti Božju zaštitu gdje god se nalazio.
Looney pritom upozorava na stvarnost zla, ali njegova poruka ne bi trebala biti razlog za strah. U središtu kršćanske vjere nije strah od zla, nego pouzdanje u Krista.
Zašto svećenik poškropi hotelsku sobu?
Svećenik objašnjava da putnik ne zna tko je prije njega boravio u određenoj hotelskoj sobi niti što se u njoj događalo. Upravo zato po dolasku poškropi prostor blagoslovljenom vodom i pomoli se.
Njegovo objašnjenje vrlo je izravno: „Zlo je stvarno.“
Vjernicima koji žele slijediti njegov primjer savjetuje da na putovanje ponesu malu bočicu blagoslovljene vode. Nakon ulaska u hotelsku sobu mogu je poškropiti te zamoliti Boga da ih čuva tijekom boravka.
Ako nemaju blagoslovljenu vodu, mogu se raspitati u svojoj župi.
Važno je, međutim, pravilno razumjeti ovu praksu. Blagoslovljena voda nije amajlija niti magijsko sredstvo. U katoličkoj tradiciji ona je sakramental koji podsjeća na krštenje i potiče čovjeka na vjeru, obraćenje i molitvu. Kršćanin svoje pouzdanje ne stavlja u samu vodu, nego u Boga.
Molitva koju svećenik moli u hotelskoj sobi
Nakon što poškropi prostoriju, svećenik se moli za Božju zaštitu. U molitvu uključuje čak i ljude koji su prije njega boravili u toj sobi, kao i one koji će doći poslije njega.
Molitva glasi:
Svemogući Bože, molim Te da pošalješ svoje anđele da budu sa mnom na ovome mjestu i da me zaštite od svih napada Zloga.
Molim Te, oprosti zlo koje je počinjeno u ovoj prostoriji i udijeli milost obraćenja onima koji su Te uvrijedili.
Odagnaj sile tame koje bi mogle biti na ovome mjestu i zaštiti me ove noći, kao i sve one koji će ovdje spavati u nadolazećim noćima.
Isuse, uzdam se u Tebe!
Svećenik također potiče na molitvu za hotelske djelatnike koji svakodnevno ulaze u velik broj soba i susreću različite ljude i životne situacije.
Još jedna snažna molitva za prostor u kojem boravimo
Looney preporučuje i molitvu nadahnutu noćnom molitvom Liturgije časova, kojom se od Boga traži da pohodi mjesto u kojem vjernik boravi i podari mu svoj mir:
Gospodine, molimo Te, pohodi ovu kuću [ovu sobu] i odagnaj iz nje sve zasjede neprijatelja.
Neka u njoj prebivaju Tvoji sveti anđeli, neka nas čuvaju u miru i neka Tvoj blagoslov uvijek bude nad nama.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Vjernik se također može pomoliti svetom Mihaelu arkanđelu i zamoliti svojega anđela čuvara za zagovor i zaštitu.
Ne trebamo živjeti u strahu
Najvažnija poruka ove svećenikove prakse nije da se trebamo bojati hotelskih soba ili zamišljati da se iza svakog nepoznatog mjesta krije nešto zlo.
Kršćanin nije pozvan živjeti u strahu.
Blagoslovljena voda, znak križa i molitva trebaju nas podsjetiti kome pripadamo. Kada dođemo na nepoznato mjesto, možemo jednostavno učiniti znak križa, zahvaliti Bogu što smo sigurno stigli i zamoliti Ga da bude s nama.
Jer snaga kršćanskog života ne proizlazi iz straha pred zlom, nego iz pouzdanja u Isusa Krista.
I zato jedna jednostavna molitva može biti dovoljna da svoje srce ponovno usmjerimo prema Njemu:
„Isuse, uzdam se u Tebe.“
