Treba li vjernik imati tetovažu? Crkveno učenje i savjeti savjesti”

Kako tetovaže utječu na čovjekov odnos s Bogom i vlastitim tijelom

 

U današnjem vremenu tetovaže su postale uobičajena pojava: nose ih mladi, stariji, sportaši, glazbenici, javne osobe, ali i mnogi vjernici.

Za neke su one modni dodatak, za druge način izražavanja identiteta, dok pojedinci čak koriste vjerske simbole misleći da time čine nešto dobro.

Međutim, kršćanska tradicija i duhovno iskustvo Crkve uče nas da se ljudsko tijelo ne smije promatrati samo kao površina za ukrašavanje, nego kao hram Duha Svetoga, dar koji nije naš, nego Božji.

Zbog toga je važno razumjeti što tetovaže znače u duhovnom smislu i zašto mnogi svećenici upozoravaju vjernike na oprez, osobito mlade koji lako upadaju u utjecaj kulture, trendova i tuđih očekivanja.

Duhovna pozadina tetovaža i pogrešna potraga za vrijednošću

Od različitih sotonskih pa do vjerskih simbola (krunice, križevi, vjerske poruke) itd. Čest je slučaj da roditelji tetoviraju na svoju kožu datume rođenja svoje djece i sl.

No, tetovaže na tijelu, bez obzira što je istetovirano na koži, nisu i ne dolaze od Boga.
Tetovaže su znak duhovne ranjenosti osobe koja je upala pod utjecaj ovoga svijeta, tj. pod utjecaj Zloga.

Osoba koja želi istetovirati svoje tijelo to čini misleći da će na taj način dobiti osjećaj sigurnosti i veće vrijednosti pred ljudima, no to je potpuna zavodljivost i obmana Sotone. Istetovirane osobe svojim tetovažama postaju, nažalost, idoli mnogobrojnim mladima koji slijede njihov primjer.

Osobe koje nose bilo kakav oblik tetovaže trebaju iste što prije ukloniti sa svoga tijela kako bi ponovno mogle biti u Božjoj prisutnosti i njegovoj milosti.

Do te spoznaje moraju, naravno, najprije doći kroz osobnu molitvu, sakrament svete ispovijedi, sudjelovanje na svetim misama, razgovore sa svećenicima, čitanje Svetoga pisma i života brojnih svetaca.

Autor: Krešo Jakumetović Osijek