Čovjek može postići mnogo, imati novac, utjecaj i mogućnost ostvariti gotovo svaku želju, a ipak navečer ostati sam pred pitanjem: jesam li doista sretan?

Upravo se oko tog pitanja može razumjeti snažna poruka vlč. Zlatka Sudca o bogatstvu, seksualnosti i moći. Problem nije samo u onome što čovjek posjeduje, nego u trenutku kada nešto stvoreno zauzme mjesto koje pripada Bogu.

Sudac je i u drugim svojim razmišljanjima naglašavao potragu za smislom te upozoravao na život sveden samo na uživanje. Hu Benedikt

Kad ono što posjedujemo počne posjedovati nas

Novac sam po sebi nije odgovor na pitanje smisla. Moć također može biti odgovornost i služenje, ali može postati sredstvo kojim čovjek pokušava potvrditi vlastitu vrijednost. Ni ljudska seksualnost nije nešto što kršćanstvo smatra bezvrijednim; problem nastaje kada se drugu osobu svede na sredstvo vlastitog užitka, bez ljubavi, odgovornosti i dostojanstva.

Upravo je tu granica između dara i idola. Dar zahvalno primamo i koristimo za dobro. Idolu dopuštamo da određuje našu vrijednost, odluke i život.

Sudac je u jednom svojem razmišljanju upozorio i da napast nije samo bogatstvo nego i vlast te naglasio da se vlast može zloupotrijebiti kada prestane biti služenje čovjeku. Hu Benedikt

Zato se vrijedi zapitati: što bi se dogodilo kada bih sutra izgubio ono na čemu danas gradim svoju sigurnost? Bi li moj život i dalje imao smisla?

Srce se ne može nahraniti onime što prolazi

Evanđelje čovjeka ne poziva da prezire materijalni svijet, uspjeh ili vlastito tijelo. Poziva ga da svemu odredi pravo mjesto.

Ako je novac sredstvo kojim činimo dobro, on služi čovjeku. Ako postane smisao života, čovjek počinje služiti njemu. Ako je autoritet prilika za odgovornost, može donositi dobro. Ako postane potreba za dominacijom, udaljava nas od služenja. Ako se ljubav odvoji od poštovanja i odgovornosti, druga osoba lako prestaje biti osoba i postaje predmet vlastite želje.

Zato najveće siromaštvo nije uvijek prazan novčanik. Ponekad je to puno toga u rukama, a malo mira u srcu.

Sudac je u svojim ranijim govorima upravo predanje Kristu povezivao s pronalaskom dubljeg životnog smisla, pozivajući ljude da Bogu predaju svoj život i ono za što žive. Hu Benedikt

Kršćanski odgovor zato nije: „Nemoj ništa imati.“ Odgovor je: ne dopusti da ono što imaš postane tvoj bog.

Na kraju ostaje jednostavno pitanje koje svatko mora postaviti sebi: Što je danas na prvome mjestu u mom životu?

Ako odgovor nije Bog, možda je vrijeme ponovno posložiti prioritete. Jer stvari mogu ispuniti kuću, uspjeh može privući ljude, a moć otvoriti mnoga vrata  ali samo Bog može dotaknuti onu dubinu čovjeka koju ništa prolazno ne može ispuniti.