„Bog me koristi“, zapisao je don Dolindo Ruotolo u svojoj autobiografiji 1964. godine, „kao što se koristi šibica da se zapali svijeća da prosvijetlim i utješim druge.“
Šezdeset godina kasnije, svijet potvrđuje istinitost tih riječi. Sve više ljudi pronalazi mir, svjetlo i utjehu u njegovoj duhovnosti, osobito kroz jednostavnu, ali snažnu molitvu: „Isuse, misli Ti.“
Ipak, don Dolindo nije molio samo riječima. Molio je i gestama. Sam je zapisao da su upravo te geste bile njegove najdublje molitve tihe, jednostavne i uvijek uslišane.
Katekizam nas uči da je molitva uzdizanje srca i uma Bogu. Riječi nisu nužne. Dovoljna je unutarnja čežnja da budemo jedno s Njim. Upravo su takve bile Dolindove geste molitve umornog srca, koje svatko može ponoviti kada više nema snage za izgovorene riječi.
1. Raširene ruke u obliku križa
Dok je molio, don Dolindo bi često širio ruke u obliku križa. Ta gesta pratila ga je cijeli život, ali posebno je snažno svjedočanstvo ostavio tijekom bombardiranja Napulja 1943. godine.
Tada je stajao na balkonu svoje kuće, raširenih ruku, moleći Božju zaštitu za grad i za svoje duhovno povjereno mu mnoštvo.
Deset godina kasnije zapisao je:
„Prepuštao sam se Tvojoj volji, vjerujući da ću u pravo vrijeme osjetiti Tvoju moć. Uzdišući, raširenih ruku kao na križu, preklinjao sam Tvoje milosrđe za svoje grijehe i grijehe cijeloga svijeta.“
U trenucima kada se i nama čini da se svijet ruši, ova gesta postaje tiha molitva predanja bez riječi, ali puna povjerenja.
2. Zatvorene oči i ruke položene u Božje
Godine 1953. don Dolindo zapisao je rečenicu koja je postala molitva mnogih:
„Držim oči zatvorene i ruke držim u Božjim rukama.“
Ova jednostavna slika nosi duboku snagu. U trenucima tjeskobe, straha i preopterećenosti, dovoljno je zatvoriti oči i u nutrini položiti svoje ruke u Božje. Učinak je uvijek isti mir. Jer kada Bog drži naše ruke, On preuzima i ono što nas najviše pritišće.
3. Djetinje povjerenje u Marijin zagrljaj
Nakon dugih godina nepravedne zabrane služenja mise, 1937. godine don Dolindo saznao je da će se ponovno vratiti oltaru. Umjesto pobjedničke radosti, doživio je slom srca.
„Brzo sam pružio ruku Majci Mariji“, zapisao je. „Uhvatih je za suknju i zavapih: ‘O, mama, vodi me!’“
Godinama kasnije, u novoj kušnji, ponavlja istu gestu:
„Bacio sam se u Marijin zagrljaj, poput razdražljivog djeteta koje se u svojoj slabosti baca u naručje majke.“ U toj malenosti bila je njegova snaga. Potpuno povjerenje bez riječi, bez obrane, bez uvjeta.
4. Kada riječi utihnu, srce govori
Sve tri geste imaju zajedničko središte: potpuno povjerenje. Don Dolindo nas uči da Bog ne mjeri molitvu po ljepoti riječi, nego po otvorenosti srca.
Kada više ne znamo što reći, možemo raširiti ruke, zatvoriti oči ili se poput djeteta baciti u Marijin zagrljaj. To su molitve koje Bog razumije bez prijevoda. Jer da bi te Bog čuo, nisu ti potrebne riječi potrebno je samo srce koje se usuđuje potpuno Mu pripasti.
