Postoje mjesta na koja čovjek dolazi kako bi nešto primio za svoje tijelo, ali postoji i jedno mjesto na kojem prima snagu za svoju dušu.
Sveta Misa nije samo vjerski običaj niti obveza koju treba ispuniti. Ona je susret s Isusom Kristom koji nas hrani svojom riječju i svojom prisutnošću.
Jedna jednostavna, ali duboko poučna priča o dvojici postolara otkriva zašto su brojni sveci svetu Misu smatrali najvećim blagom koje čovjek može imati na ovome svijetu.
Dvojica postolara i skriveno blago
U jednom selu živjela su dvojica postolara. Jedan je imao brojnu obitelj i svakodnevno je živio svoju vjeru. Redovito je odlazio na svetu Misu i nastojao Boga staviti na prvo mjesto u svom životu.
Drugi postolar nije mario za vjeru. Radio je od jutra do mraka, neprestano se trudeći zaraditi više i poboljšati svoj život. Unatoč tome, nikako nije uspijevao napredovati.
S vremenom je primijetio da njegov susjed, iako ima više djece i manje vremena za posao, živi mirnije i čini se sretnijim. Zato ga je jednoga dana upitao:
„Kako je moguće da ti manje radiš od mene, a ipak bolje napreduješ?“
Na to mu susjed odgovori:
„Ja znam za jedno posebno blago. Svakoga dana odlazim po njega i uzimam onoliko koliko mi je potrebno. Upravo od toga dolazi sav blagoslov u mojoj kući.“
Znatiželjni postolar odmah je poželio vidjeti to blago.
Sljedećega jutra susjed ga je poveo. Očekivao je skriveno mjesto puno zlata ili dragocjenosti, ali se iznenadio kada ga je odveo u crkvu na svetu Misu.
Bio je razočaran. Smatrao je da je izgubio dragocjeno vrijeme koje je mogao iskoristiti za posao.
I drugoga dana dogodilo se isto.
Trećega dana više nije mogao šutjeti pa je rekao:
„Put do crkve znam i sam. Nisam te molio da me vodiš na Misu, nego da mi pokažeš blago koje te čini sretnim i uspješnim.“
Tada mu je susjed odgovorio:
„Dragi prijatelju, upravo sam ti pokazao najveće blago. To blago je sveta Misa. Ondje svakoga dana primam ono što mojoj obitelji treba. Zato u našem domu ne nedostaje mira, snage, ljubavi i Božjega blagoslova.“
Te su riječi duboko dotaknule drugoga postolara.
Počeo je redovito dolaziti na svetu Misu i polako je njegov život postajao drukčiji. Ljudi su primijetili da se više ne žali, da je mirniji i zadovoljniji te da je pronašao ono što je godinama tražio.
Što ova priča poručuje nama?
Ova jednostavna priča podsjeća nas na veliku istinu: najveće blago koje čovjek može pronaći nije novac, moć ili uspjeh, nego Isus Krist prisutan u svetoj Euharistiji.
Na svetoj Misi ne dobivamo samo utjehu ili lijep osjećaj. Primamo samoga Krista koji nas jača, vodi i daje nam milosti potrebne za svakodnevni život.
Možda nećemo uvijek odmah vidjeti plodove, ali Bog djeluje u srcu svakoga tko mu vjerno dolazi.
Zato ne dopustimo da nam obveze, posao ili užurbanost svijeta oduzmu vrijeme za ono najvažnije. Sveta Misa ostaje najveće blago koje čovjek može ponijeti sa sobom – blago koje ne prolazi i koje vodi u vječni život.
