Mnogi vjernici u molitvi stalno ponavljaju iste riječi: „Bože, daj mi više.“ Više snage, više vjere, više mira. Iako je ta želja iskrena, iza nje se često krije nešto dublje osjećaj da nam nešto nedostaje.
No istina koja iznenađuje jest da Bog već daje obilno, bez zadrške i bez mjere. Problem nije u Njegovoj darovitosti, nego u našem srcu koje ponekad ne zna primiti ono što je već dano.
Bog daje bez mjere ali znamo li primiti?
Cijeli molitveni život mnogih ljudi temelji se na Isusovim riječima: „Ištite i dat će vam se… jer tko god ište, prima.“ (Mt 7,7–8). Zato često molimo za više više strpljenja, više snage, više vjere. No postoji jedna duboka istina koju često previdimo: Bog ne daje malo po malo, nego daje stalno i u punini.
On ne čeka da zaslužimo Njegovu ljubav. On je daje slobodno. Kao što roditelj voli svoje dijete bez uvjeta, tako i Bog ljubi čovjeka potpuno i bez zadrške.
Ta ljubav ne raste i ne smanjuje se, jer je savršena. Problem nastaje kada čovjek misli da mora zaslužiti ono što mu je već darovano. Zato često osjećamo duhovnu prazninu ne zato što Bog ne daje, nego zato što naše srce ostaje zatvoreno ili sumnjičavo.
Prepreke nisu u Bogu, nego u nama
Istina može biti bolna: prepreka između čovjeka i Božje milosti često nije Bog, nego sam čovjek. Strah, nesigurnost, ponos ili osjećaj nedostojnosti stvaraju zid koji sprječava milost da djeluje.
To se jasno vidi u svakodnevnom životu. Postoje trenuci kada osjećamo poticaj da učinimo dobro – pomoći nekome, stati uz slabijega, pokazati ljubav. No često odustanemo. Strah nas zaustavi. I tako milost koja je trebala proći kroz nas ostane neiskorištena.
Božja milost je poput svjetla koje stalno svijetli. Ona nikada ne prestaje dolaziti. Ali čovjek može zatvoriti svoje srce, okrenuti se ili podići “zavjese” koje je blokiraju.
Kao što je zapisano: kada se čovjek otvori Bogu raste. Kada se udalji počinje slabjeti.Mnogi vjernici traže od Boga više, a ne shvaćaju da već stoje usred obilja Njegove milosti. Problem nije u tome što Bog ne daje, nego što mi tražimo na pogrešan način.
Umjesto da Boga tražimo u punini, često tražimo samo pojedine darove malo snage, malo mira, malo pomoći. A On želi dati sve. Zato se mijenja i molitva srca. Više ne mora glasiti: „Bože, daj mi više.“ Nego: „Gospodine, pomozi mi primiti ono što mi već daješ.“
Kada se to dogodi, čovjek se mijenja. Više ne zadržava milost za sebe, nego postaje kanal kroz koji Bog djeluje. Tada život dobiva novu dubinu jer više ne živimo od traženja, nego od primanja.
Napomena:
Članak je inspiriran sadržajem objavljenim na portalu catholicexchange.com te je dodatno prilagođen i urednički obrađen za potrebe portala Rastimo u vjeri.
