U vremenu brzih informacija i površnih istina, čovjek se lako izgubi između onoga što jest i onoga što mu se servira. Upravo na tu opasnost upozorava vlč. Zlatko Sudac da današnje društvo ne gubi samo vrijednosti, nego i pamćenje.
A bez pamćenja nema ni identiteta. Njegove riječi nisu samo razmišljanje, nego snažan poziv da se čovjek vrati istini, jer bez nje nema ni slobode ni budućnosti.
Istina treba vrijeme, ali uvijek pobjeđuje
Vlč. Sudac ističe kako istina nije trenutna ni površna, nego se otkriva kroz vrijeme i životne okolnosti. Upravo zato kaže: “Istini je potrebno cijelo vrijeme i prošlost, i sadašnjost, i budućnost.”
Ova misao otkriva dubinu istina nije ograničena jednim trenutkom, nego se razvija i potvrđuje kroz povijest. Čovjek koji traži istinu mora biti spreman na put, na strpljenje i na suočavanje sa stvarnošću.
Problem nastaje kada se istina zamjenjuje poluistinama i lažima koje kratkoročno djeluju prihvatljivo, ali dugoročno razaraju čovjeka i društvo.
Zaborav prošlosti otvara vrata starim pogreškama
Jedna od najjačih poruka vlč. Sudca odnosi se upravo na pamćenje. On upozorava: “Previše se danas lažima ubija pamćenje.”
Kada se izbriše istina o prošlosti, ljudi gube orijentir. Tada se iste pogreške vraćaju, ali u novim oblicima. Vlč. Sudac naglašava da prošlost nije nešto što treba odbaciti, nego razumjeti i živjeti na ispravan način. Ona nije mrtva, nego živa stvarnost koja oblikuje sadašnjost. Ako se prekine veza s korijenima, čovjek postaje nesiguran i podložan manipulaciji.
Zato je važno čuvati ono što je istinito, čak i kada je teško. Jer kako i sam naglašava, tragovi prošlosti ostaju i ne mogu se izbrisati oni opominju i podsjećaju.
Poruka vlč. Zlatka Sudca nije pesimistična, nego realna i poticajna. Ona poziva čovjeka da ne pristane na površnost i zaborav, nego da traži istinu i živi je.
Iako se čini da laž ponekad prevladava, istina uvijek pronađe put. Ona se ne može uništiti, jer dolazi od Boga. Zato svaki čovjek ima odgovornost čuvati pamćenje, njegovati istinu i ne dopustiti da ga svijet udalji od onoga što je najvažnije. Jer samo istina oslobađa, a samo ona daje smisao životu.
U današnjem vremenu sve se češće susrećemo s pokušajima da se istina zamagli, a sjećanja izbrišu. Laž se uvlači u mnoge dijelove društva i polako slabi čovjekovu sposobnost da razlikuje što je stvarno, a što nametnuto.
Ipak, koliko god se istina pokušala potisnuti, ona ne nestaje. Rane možda s vremenom manje bole, ali tragovi ostaju i podsjećaju nas na ono što se dogodilo.
Upravo zato neke stvari ne smiju pasti u zaborav ne da bismo živjeli u prošlosti, nego da se iste pogreške nikada više ne ponove. Prošlost nije zatvoreno poglavlje, nego početak razumijevanja sadašnjosti.
Svaki čovjek pozvan je rasti i tražiti istinu, svjestan da ono što je stvarno ne može biti trajno skriveno. Ljudska misao i istina imaju snagu koja nadilazi vrijeme one se ne mogu uništiti, nego uvijek iznova pronalaze put do onih koji ih traže.
Napomena:
Ovaj članak temelji se na javnim razmišljanjima vlč. Zlatka Sudca, prilagođeno i sažeto za potrebe portala Rastimo u vjeri.Rastimo u vjeri.
