Znanstvenici istražili međugorska ukazanja: ‘Vidjelaci okruženi snažnom energijom’
Ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju, koja traju od 1981. godine, desetljećima privlače ne samo pozornost vjernika, nego i interes znanstvene zajednice.
U doba napredne dijagnostike i suvremenih tehnologija, fenomen svakodnevnih ekstaza mladih vidioca predstavljao je izazov za medicinu, psihologiju, pa čak i fiziku. piše Vjera.hr
Jedna od najopsežnijih zbirki podataka o znanstvenim ispitivanjima ovoga fenomena nalazi se u knjizi Tajna Međugorja poljske autorice Dorote Szczerbe.
Skeptik koji je postao istraživač
Znanstveni interes za Međugorje pokrenuo je francuski mariolog, teolog i autor više od dvadeset knjiga o marijanskim ukazanjima – otac René Laurentin. U Međugorje je prvi put stigao 1983. godine, s početnim skepticizmom. No ono što je vidio i doživio, duboko je utjecalo na njegovo mišljenje.
Na Badnjak iste godine Laurentin je svjedočio ekstazi petero vidioca. Zapanjila ga je njihova potpuna odsječenost od vanjskog svijeta, ali i izostanak bilo kakvih patoloških simptoma.
Djeca su istodobno kleknula, lica su im bila ozarena, a ponašanje različito – no sve je djelovalo autentično. Kad je jedan svećenik pokušao prekinuti ekstazu vidioca Jakova fizičkim dodirom, dječak toga uopće nije bio svjestan. Laurentin je zaključio: ne radi se o histeriji, glumi ni autosugestiji.
U želji da ispita moguće prijevare, Laurentin je angažirao dr. Ludwika Stopara, psihijatra i parapsihologa koji je već sudjelovao u međunarodnim medicinskim komisijama. Stoparova analiza isključila je hipnozu, manipulaciju ili simulaciju s bilo čije strane.
Timski rad francuskih stručnjaka
Nakon toga, Laurentin je kontaktirao profesora Henrija Joyeuxa, uglednog kirurga i onkologa iz Montpelliera, koji je okupio tim neurologa, oftalmologa, otorinolaringologa i internista. Iako skeptični, odlučili su provesti temeljita testiranja. Godine 1985. dopremili su sofisticiranu opremu u Međugorje i započeli snimanja.
Pomoću elektroencefalografije (EEG) i elektrookulografije (EOG) pratili su moždanu i očnu aktivnost vidioca tijekom ukazanja. Rezultati su pokazali da nisu spavali, sanjali, niti imali epileptične napadaje ili znakove duševnih poremećaja. Njihovo stanje bilo je stanje tzv. receptivne budnosti – karakteristično za osobu koja intenzivno promatra ili sluša.
Jedno od najzanimljivijih opažanja bila je savršena sinkronizacija: vidioci su istodobno klečali, glas im je istovremeno postajao nečujan i vraćao se – bez vidljive komunikacije ili dogovora.
Istraživanja talijanskih liječnika: Znanost bez odgovora
Od 1984. do 1986. i talijanski su liječnici proveli niz testiranja u Međugorju. Liječnica Maria Federica Magatti izvela je testove na podražaje svjetlom, dodirom i boli – bez ikakve reakcije vidioca.
Kod jednog od njih nije se pomaknuo ni refleks rožnice, iako je stimuliran najlonskom niti – što ukazuje na duboku fizičku odijeljenost tijekom ekstaze.
Dr. Giacomo Mattalia, voditelj tima, izjavio je: „Ekstaze nisu patološke niti su rezultat prijevare. Riječ je o stanju kontemplacije i duboke molitve, u kojem vidioci komuniciraju s osobom koju samo oni mogu percipirati.“
Neurofiziolog prof. Marco Margnelli, koji je vodio drugi talijanski tim, potvrdio je iste rezultate i dodao da Međugorje predstavlja prekretnicu u znanstvenom razumijevanju ekstatičnih stanja. Pod dojmom svega što je doživio, Margnelli je kasnije prihvatio kršćansku vjeru.
Tajanstvena energija i procesi ionizacije
U ožujku 1985. Međugorje je posjetio i prof. Bogusław Lipiński, nuklearni fizičar iz Bostona, s ciljem ispitivanja razine ionizacije zraka. Elektroskopom je zabilježio nevjerojatne vrijednosti – u kapeli ukazanja razina je dosezala 100.000 milijardi jedinica (mR/h). Zaključio je da se radi o “iznimno snažnoj energiji” prisutnoj u blizini vidioca tijekom ukazanja.
U lipnju 1986. još jedan fizički tim, uključujući prof. Paola Ameglija sa Sveučilišta u Genovi, proveo je dodatna mjerenja. U maloj, zatvorenoj prostoriji koncentracija iona bila je pet do deset puta viša nego što bi to bilo moguće u takvim uvjetima. Nitko nije mogao objasniti uzrok tih anomalija.
Lipiński je kasnije nagađao postoji li povezanost između visoke ionizacije i osjećaja dubokog mira koji su mnogi hodočasnici prijavljivali – te neobičnog fenomena da ptice u blizini crkve utihnu upravo u trenutku ukazanja.
Zaključci interdisciplinarnog tima
Dana 14. siječnja 1986. u Painiju kraj Milana okupilo se 17 stručnjaka iz područja medicine, psihijatrije, biologije i teologije. Njihove su ključne tvrdnje bile:
Prijevara se može isključiti.
Patološke halucinacije su isključene.
Ne postoji isključivo prirodno objašnjenje fenomena.
Fenomeni nisu ni paranormalni ni demonski.
Uočen je stalan duhovni, moralni i teološki razvoj vidioca.
Plodovi ukazanja u skladu su s naukom Katoličke Crkve.
Nakon više od četiri godine istraživanja, znanstvenici su zaključili da se u Međugorju odvijaju autentične duhovne promjene, koje ostavljaju duboke i trajne pozitivne posljedice.
