Post nije duhovno natjecanje u tome tko može duže izdržati bez hrane. Nije ni način kojim pokušavamo zaslužiti Božju naklonost.
U Svetom pismu post susrećemo kao vrijeme poniznosti, molitve, obraćenja i snažnijeg osluškivanja Boga. Čovjek se nečega svjesno odriče kako bi se njegovo srce oslobodilo onoga što ga zaokuplja i ponovno usmjerilo prema Gospodinu.
Zato se vrijednost posta ne mjeri samo onime što nismo pojeli, nego onime što se dogodilo u nama. Ako smo ostali bez hrane, a zadržali ljutnju, osuđivanje, sebičnost i tvrdoću prema bližnjemu, promašili smo njegov dublji smisao.
Biblijski post poziva nas da zajedno s tjelesnim odricanjem Bogu predamo svoje slabosti, grijehe, strahove i navezanosti. U Svetom pismu možemo prepoznati različite oblike posta, a tri se posebno izdvajaju.
Tri oblika posta koja susrećemo u Svetom pismu
1. Djelomični post – odreći se nečega kako bi srce postalo slobodnije
Jedan od poznatih biblijskih primjera djelomičnog posta povezan je s prorokom Danielom. On opisuje razdoblje u kojem nije jeo birana jela, meso ni pio vino (usp. Dn 10,2-3).
Ovakav post ne znači potpuno prestati jesti, nego se odreći određene hrane ili ugode. Njegova vrijednost nije u samom jelovniku, nego u odluci da nešto što nam je ugodno stavimo u drugi plan kako bismo više vremena i pažnje posvetili Bogu.
Takav oblik može biti koristan i čovjeku koji tek otkriva post. Odricanje nas uči da ne moramo biti robovi svake želje koja se pojavi. Kada osjetimo nedostatak onoga čega smo se odrekli, upravo taj trenutak možemo pretvoriti u molitvu.
2. Potpuni post bez hrane i pića – biblijski primjer iznimnih trenutaka
Sveto pismo donosi i primjere vrlo strogog posta u kojem se određeno vrijeme nije uzimala ni hrana ni piće.
Nakon susreta s Kristom na putu prema Damasku, Savao je tri dana bio bez vida te nije jeo ni pio (usp. Dj 9,9). U Knjizi o Esteri nalazimo poziv na trodnevni post bez jela i pića prije nego što Estera pristupi kralju (usp. Est 4,16).
To su iznimne biblijske situacije, a ne poziv da svatko samostalno ponavlja takav post. Potpuno odricanje od tekućine može biti opasno, osobito za bolesne, starije osobe, trudnice, djecu i osobe koje uzimaju određene lijekove.
Duhovna revnost ne znači zanemariti zdravlje i razboritost.
3. Četrdesetodnevni biblijski post – događaji posebnog značenja
Biblija opisuje i iznimne četrdesetodnevne postove povezane s Mojsijem, Ilijom i Isusom.
Mojsije je na Sinaju boravio pred Gospodinom četrdeset dana i noći (usp. Izl 34,28). Ilija je, okrijepljen hranom koju mu je Bog dao, putovao četrdeset dana do Horeba (usp. 1 Kr 19,8). Evanđelja također svjedoče da je Isus prije početka javnog djelovanja četrdeset dana postio u pustinji (usp. Mt 4,1-2).
Takve događaje ne treba pretvarati u uputu za ekstreman četrdesetodnevni post. Oni u Svetom pismu imaju posebno mjesto i značenje. Isusov odlazak u pustinju posebno nam pokazuje da post nije dokazivanje vlastite snage, nego usmjerenost prema Ocu i vjernost Bogu usred kušnje.
Bog ne gleda samo naš tanjur želi promjenu srca
Najvažnije pitanje nije samo: „Čega ću se odreći?“ Važnije je upitati: „Čemu me ovo odricanje treba približiti?“
Prorok Izaija snažno upozorava na post koji ostaje samo vanjski čin. Istinski odnos prema Bogu mora se vidjeti i u našem odnosu prema drugima, posebno prema onima koji trpe i trebaju pomoć (usp. Iz 58).
Isus također upozorava svoje učenike da od posta ne stvaraju predstavu za druge. Kada poste, ne trebaju namjerno pokazivati ljudima koliko se žrtvuju.
Otac vidi ono što je skriveno (usp. Mt 6,16-18).
Tu se nalazi jedna od najljepših pouka biblijskog posta.
Možeš se odreći hrane, ali se pokušaj odreći i ružne riječi. Možeš preskočiti obrok, ali nemoj preskočiti čovjeka kojemu treba pomoć. Možeš osjetiti glad u tijelu, ali dopusti da se u tebi probudi još veća glad za Božjom riječju.
Post tada prestaje biti samo odricanje i postaje susret.
Vrijeme koje bi posvetio onome čega si se odrekao pretvori u molitvu. Ono što uštediš možeš darovati potrebitome. Kada osjetiš slabost, umjesto nezadovoljstva reci jednostavno: „Gospodine, trebam te više od svega što ovaj svijet može dati.“
Takav post može mijenjati čovjeka jer nas podsjeća da nismo stvoreni samo za ono što hrani tijelo. U nama postoji i dublja glad glad za Bogom, mirom, oproštenjem i životom koji ima smisla.
Zato prije sljedećeg posta nemoj samo odlučiti što nećeš jesti. Odluči i što želiš dati Bogu. Možda je to stara zamjerka, navika koju ne uspijevaš ostaviti, vrijeme koje želiš vratiti molitvi ili odnos koji treba pomirenje.
Pravi plod posta nije prazniji želudac, nego srce u kojem ima više mjesta za Boga.
