Kroz povijest Crkve zabilježena su brojna svjedočanstva o događajima koje su vjernici doživjeli kao znak Božje prisutnosti i djelovanja. Jedno od njih povezano je s kolumbijskim otokom Tumaco, gdje je 1906.
godine, tijekom razornog potresa i prijetećeg tsunamija, cijela zajednica u molitvi zazvala Isusa prisutnog u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ovaj događaj i danas se spominje kao snažno svjedočanstvo vjere i pouzdanja u Boga.
“Čudo vala”
Kolumbija je 1906. godine doživjela najjači potres u svojoj povijesti. Tsunami uzrokovan snažnim seizmičkim pomicanjem prijetio je uništenjem malog otoka Tumaco, no prema svjedočanstvima koja su sačuvana, stanovništvo vjeruje da ih je Isus prisutan u euharistiji spasio od katastrofe.
Prema Kolumbijskoj biskupskoj konferenciji, ujutro 31. siječnja 1906. snažan potres magnitude 8,8 pogodio je Kolumbiju.
Stanovnici Tumaca, otoka na granici između Kolumbije i Ekvadora, primijetili su kako se more naglo povlači od obale, što je bio znak dolaska snažnog tsunamija.
Prestrašeni onime što se događalo, stanovnici su otišli u crkvu zatražiti pomoć od župnika, brata Gerarda Larronda, i njegova župnog vikara, brata Juliána Morena, redovnika Reda augustinskih rekoleta koji su na tom području djelovali od 1899. godine.
Vjera koja je ohrabrila cijelu zajednicu
Fratri su poticali ljude da svoje pouzdanje stave u Boga te su zajedno u procesiji krenuli prema obali.
Otac Hevert Lizcano Quintero, fratar Reda bosonogih karmelićana koji je istraživao i dokumentirao ovaj događaj, izjavio je:
„Brat Gerardo je odmah potrošio sve hostije koje su bile u svetohraništu te je, potaknut vjerom cijele zajednice, ponio Presveti Oltarski Sakrament na plažu. Moleći zajedno s okupljenim narodom, okrenuo se prema golemom vodenom valu koji se, prema stručnim procjenama, kretao brzinom od oko 300 kilometara na sat.“
Dodao je i:
Vezani članci:
Što znači potres i što nas o tome uči Isus? 5. svibnja 2026. 22:15 Mnogi su osjetili potres, osobito u Slavoniji, kada se tlo zatreslo u noći u 2:37 sati. Potres jačine 4,1 po…
„Brat Gerardo podigao je hostiju prema tsunamiju i načinio znak križa. Prema svjedočanstvima, golemi vodeni zid iznenada je oslabio te je voda dosegnula tek do struka okupljenih ljudi i dvojice fratara.“
Nakon toga brat Julián uskliknuo je: „Čudo! Čudo!“ Zahvalni Bogu na zaštiti, stanovnici su se u procesiji vratili u crkvu, gdje je završeno slavlje svete mise.
Ovaj događaj kasnije je zabilježio i budući blaženik Karlo Acutis, uvrstivši ga na svoju poznatu internetsku stranicu posvećenu euharistijskim čudima.
U prosincu 1979. godine otok Tumaco posjetio je i sveti Ivan Pavao II. tijekom svog apostolskog putovanja u Kolumbiju.
Trajna zahvalnost Bogu
Sjećanje na ovaj događaj nije izblijedjelo. Stanovnici Tumaca i danas svake godine obilježavaju obljetnicu ovog događaja zahvaljujući Bogu za zaštitu koju su, prema svojoj vjeri i predaji, primili.
Otac Hevert Lizcano Quintero rekao je:
„Tumaco je jedino mjesto na svijetu gdje je Bog, svojim prstom, dotaknuo vode kako bi ih blagoslovio. Vode Tumaca ostaju trajni podsjetnik na očitovanje Božje moći.“
Bez obzira na različita tumačenja ovoga događaja, priča o Tumacu ostaje snažno svjedočanstvo povjerenja u Boga u trenucima velike opasnosti. Ona podsjeća na Isusove riječi iz Evanđelja:
„Što se bojite, malovjerni?“ Tada ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.(Mt 8,26)
I također:
„Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“(Mt 28,20)
