Vjenčanje je jedan od najljepših trenutaka u životu dvoje ljudi, ispunjen radošću, ljubavlju i brojnim običajima koji se prenose generacijama.
Ipak, nisu svi običaji nastali iz kršćanske tradicije, a neki su povezani s vjerovanjima koja danas mnogima nisu poznata.
Upravo zato među vjernicima se može pojaviti pitanje imaju li određeni svadbeni običaji duhovno značenje i jesu li u skladu s katoličkom vjerom. O jednoj takvoj nedoumici govorio je poznati svećenik don Damir Stojić, objašnjavajući razliku između praznovjerja i bezazlene svadbene zabave.
Je li poznati svadbeni običaj povezan s praznovjerjem?
Pitanje čitateljice:
„Don Damire, Moga zaručnika i mene zanima, je li bacanje buketa i kravate praznovjerje? Ima li to ikakvo značenje?“
Što je odgovorio don Damir Stojić?
Don Damir Stojić objasnio je da se podrijetlo bacanja svadbenog buketa povezuje sa starim običajima koji su, prema nekim tumačenjima, postojali još u srednjovjekovnoj Engleskoj.
U to su vrijeme neudane djevojke navodno nastojale uzeti komadić mladenkine vjenčanice, vjerujući da će tako sudjelovati u njezinoj sreći i povećati vlastite izglede za udaju.
Kako su vjenčanice s vremenom postajale sve dragocjenije, postupno se razvio običaj bacanja buketa. Djevojka koja bi ga uhvatila smatrala se onom koja će sljedeća stati pred oltar.
Kasnije su se slični običaji proširili i među muškarcima, pa su na pojedinim vjenčanjima počeli sudjelovati u hvatanju mladoženjinih svadbenih dodataka.
Don Damir pritom ističe da se u podrijetlu takvih običaja vjerojatno može prepoznati pučko praznovjerje. Međutim, naglašava i važnu razliku: danas mnogi sudjeluju u njima isključivo radi zabave, šale i lijepe uspomene na vjenčanje, bez ikakva vjerovanja da će im određeni predmet odrediti budućnost.
Trebaju li katolici izbjegavati takve običaje?
Prema objašnjenju don Damira Stojića, Crkva je tijekom povijesti različito pristupala narodnim običajima. Neke je prihvatila i dala im kršćansko značenje, dok je druge tolerirala ako sami po sebi nisu bili protivni vjeri i moralu.
Zato je važno razlikovati običnu igru od praznovjernog uvjerenja.
Ako netko uhvati svadbeni buket samo radi veselja, bez vjerovanja da mu taj predmet donosi sreću ili određuje budući brak, takav čin nema isto značenje kao praznovjerje.
S druge strane, kršćanska vjera nas uči da svoju budućnost ne trebamo povezivati s magičnom snagom predmeta ili slučajnim događajima, nego je s povjerenjem predavati Bogu.
Najvažnije nije tko će uhvatiti buket, nego kakvo značenje čovjek pridaje tom običaju.
Vjenčanje je prije svega slavlje ljubavi i bračnog zajedništva. Zato i običaji koji ga prate trebaju služiti radosti, a ne stvarati strah ili uvjerenje da o čovjekovoj sreći odlučuje neki predmet.
Izvor: Studentski pastoral – SPAS; odgovor don Damira Stojića, sadržajno prepričan i redakcijski obrađen za Rastimo u vjeri.
