Slavonski svećenik progovorio je o roditeljima, privatnosti i granicama koje mogu sačuvati brak.

Nova propovijed vlč. Krunoslava Karasa privukla je veliku pozornost nakon što se proširila društvenim mrežama. Svećenik koji je već izazvao brojne reakcije svojim otvorenim govorom o ženama, braku i samostalnosti ovoga se puta obratio mladim parovima te vrlo izravno progovorio o odnosu supružnika prema njihovim roditeljima.

Njegova poruka bila je jasna: kada muškarac i žena stupe u brak, moraju biti spremni izgraditi vlastiti život i postaviti zdrave granice prema svojim obiteljima.

Karas pritom nije birao blage riječi.

„Bježite od mame i od tate. Bježi od svekra i od svekrve. Bježi, a sad i muškarcima da dam jedan savjet, bježi od punca i od punice“, poručio je.

Naglasio je kako mladim supružnicima, kada god je to moguće, ne preporučuje život u istom kućanstvu s roditeljima ili bliskom rodbinom.

„Vaš brak je samo vaš brak“

Karas je zatim objasnio zbog čega tako snažno govori o odvajanju mladih bračnih parova od roditelja.

Naglasio je da njegov stav nije nastao preko noći, nego iz iskustava i životnih priča koje sluša već dva desetljeća.

„Ne pričam vam napamet, pričam ono što slušam 20 godina.“

Prema njegovim riječima, roditelji mogu iskreno voljeti svoju djecu, ali upravo zbog te snažne povezanosti ponekad teško prihvaćaju da je njihovo dijete odraslo i osnovalo vlastitu obitelj.

Tada pomoć može prijeći u miješanje, savjetovanje u upravljanje, a roditeljska briga u posesivnost.

Karas zato mladim supružnicima upućuje jednu od najsnažnijih rečenica svoje propovijedi:

„Vaš brak je samo vaš brak.“

Drugim riječima, ono što se događa između muža i žene prvenstveno pripada njima. Roditelji mogu biti velika pomoć i blagoslov, ali ne bi trebali upravljati njihovim odnosom niti donositi odluke umjesto njih.

Svećenik je svoju poruku povezao i sa Svetim pismom, podsjećajući na biblijske riječi da čovjek ostavlja oca i majku i prianja uza svoju ženu te njih dvoje postaju jedno tijelo.

Za Karasa upravo te riječi pokazuju da brak traži određeno odvajanje od roditeljskog doma.

„Otići ćeš iz onog obiteljskog gnijezda. Moraš se otkinuti od roditelja“, poručuje.

To ne znači prestati voljeti ili poštovati roditelje. Naprotiv, kršćanin je pozvan poštovati oca i majku. Ali ženidbom i udajom nastaje nova obitelj u kojoj muž i žena moraju preuzeti odgovornost za svoj zajednički život.

Odvajanje ne znači prestati voljeti roditelje

Karasova poruka otvorila je pitanje s kojim se susreću brojni mladi parovi: je li danas uopće moguće odmah nakon vjenčanja započeti potpuno samostalan život?

Visoke cijene nekretnina, najamnina i svakodnevnih troškova mnogima to otežavaju. Zbog toga nije rijetkost da supružnici ostanu živjeti s roditeljima ili urede poseban kat obiteljske kuće.

Upravo zato fizička udaljenost nije jedino pitanje.

Moguće je živjeti blizu roditelja i imati zdrave odnose ako postoje jasne granice, poštovanje privatnosti i svijest da odluke o braku donose supružnici.

S druge strane, moguće je živjeti kilometrima daleko, a i dalje dopustiti roditeljima da se svakodnevno miješaju u brak.

Srž Karasove poruke zato se može pronaći u samostalnosti supružnika.

Kada se muškarac i žena vjenčaju, trebaju naučiti razgovarati jedno s drugim, zajedno rješavati probleme i ne dopuštati da svaka bračna nesuglasica odmah postane obiteljska tema roditelja, braće, sestara i rodbine.

Karas je i ranije privukao veliku pozornost govorom o ženama i braku. Tada je naglasio važnost obrazovanja, zaposlenja i određene financijske samostalnosti žene.

Posebno je upozorio na odnos u kojem jedan supružnik potpuno gospodari drugim.

Njegova poruka i tada je bila usmjerena prema odgovornosti i dostojanstvu osobe u braku.

Nova propovijed nastavlja se na istu temu, ali sada naglasak stavlja na odnos prema roditeljima.

Roditelji ostaju roditelji i nakon vjenčanja svoje djece. Njihova ljubav, pomoć i životno iskustvo mogu biti neprocjenjivi. Ali ljubav prema odraslom djetetu ponekad znači znati kada pomoći, a kada se povući.

Isto vrijedi i za supružnike.

Postaviti granicu roditeljima ne znači odbaciti ih. To može značiti zaštititi ono što je muž ili žena obećao drugome pred Bogom – zajedništvo, vjernost i život u kojem njih dvoje postaju jedno.

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Studentski Katolički Centar SB (@skac_sb)