Provodim neko vrijeme s njim u tišini kako bih mu dopustio da mi otkrije što pokreće njegovo srce.
V. korizmeni tjedan
Subota, 23. 03. 2024. Svagda
Prvo čitanje: Ez 37,21-28 Načinit ću od njih jedan narod.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Jr 31,10-13
Pripjev: Gospodin nas čuva kao pastir svoje stado.
Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire i čuva ga ko pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, da se naužiju dobara Gospodnjih.
Djevojke će se veselit u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveseliti nakon žalosti.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar one ne kani doći na Blagdan?« (Ivan 11, 45-56)
Evanđelje dana – komentar U današnjem odlomku neki Židovi uzbuđeno prilaze farizejima i govore im da je Isus uskrisio čovjeka (Lazara) od mrtvih. Čini se da je ta vijest za farizeje bila zadnja kap koja je prelila čašu. Dosta im je bilo Isusa. Morali su učiniti nešto s ovim čovjekom, Isusom, koji je stvarao pustoš u njihovim životima.
Glavni svećenički i farizeji sazvali su svoje službeno vijeće. Ti su vjerski službenici bili izuzetno zabrinuti za Isusov sve veći utjecaj na ljude. Bili su ljuti, ali i uplašeni. Vijeće je shvatilo da gube dio svoje moći s narodom. Isus je svakodnevno postajao sve popularniji. Sve više ljudi ga je pratilo. Vijeće je shvatilo da će, ako ne poduzmu hitne mjere, izgubiti moć i utjecaj na narod.
Tijekom ove rasprave Kajfa, koji je bio veliki svećenik, iznio je ono što su mnogi od njih mislili: Isus mora umrijeti! Nije bilo alternative: bio im je prevelika prijetnja. Kajfa je opravdao svoju odluku rekavši da je bolje da jedan čovjek umre, nego da se narod propadne. Tako je pozornica bila postavljena. Odluka je bila donesena. Počeli su planirati kako ubiti Isusa.
Kajfa nije predskazao da će Gospodin umrijeti samo za narod Izraela, nego i da će okupiti u jedno one koje je izabrao među poganima Zemlje.
Isus je bio svjestan da farizeji kuju zavjeru protiv njega i ostao je u sjeni Jeruzalema sve dok nije odlučio otići u Efrajim sa svojim učenicima. Tu je ostao sve dok nije došlo vrijeme za Pashu. Mnogi ljudi koji su putovali u Jeruzalem na blagdan Pashe tražili su Isusa. Čuli su za njega i željeli su ga sami vidjeti. Također su se nadali da će ga čuti kako propovijeda. Međutim, Isusa nigdje nije bilo.
Današnje evanđelje postavlja pozornicu za Cvjetnicu. Znamo što će se dogoditi u sljedećih sedam dana. Veliki tjedan doživjeli smo više puta. Ipak, iako znamo kako se drama odvija, i dalje je zadivljujuća, uvjerljiva i bolna. Da, uskrsnuće će doći, ali uvod u uskrsnuće je užasan!
U danima koji su pred nama imamo izbor: hodati s Isusom ili nastaviti sa svojim životom kao da je sve normalno. Isus je dao svoj život za nas i želi da vječno živimo s Njim. Ne propustimo tu najvrjedniju ponudu!
Kratka molitva uz današnje Evanđelje Gospodine, hvala što si dao svoj život kao otkupninu za mene grešnika. Ja sam trebao visjeti na križu i biti osuđen na vječnu propast. Hvala što si umro za mene i oslobodio me kazne. Želim ostatak života proživjeti za Tebe i naviještati drugima Radosnu vijest. Pomozi mi u tome, amen!
