Čitanje Evanđelja za 14. rujna, blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, vodi nas ravno u središte kršćanske vjere: pred Kristov križ. Isus u razgovoru s Nikodemom unaprijed otkriva da će Sin Čovječji biti podignut kako bi svaki koji u njega vjeruje imao život vječni.
Križ koji je ljudskim očima izgledao kao mjesto poniženja i smrti Bog pretvara u mjesto spasenja. Upravo ondje gdje čovjek vidi kraj, Bog otvara početak. Današnje Evanđelje zato nas ne poziva samo da pogledamo raspelo koje visi na zidu ili nosimo oko vrata.
Poziva nas da pogledamo Raspetoga i ponovno shvatimo koliko smo ljubljeni. Bog nije ostao daleko od ljudske patnje. Dao je svoga Sina da nas pronađe ondje gdje smo bili izgubljeni i otvori nam put prema životu koji smrt više ne može oduzeti.
Otpjevni psalam:
Ne zaboravite djela Božjih!
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.« (Ivan 3, 13-17)
Evanđelje dana komentar
Isus Nikodemu govori o događaju koji je njegovu sugovorniku bio dobro poznat iz povijesti izraelskoga naroda. U pustinji je Mojsije podigao zmiju, a oni koji su prema njoj pogledali ostajali su na životu. Isus sada tu sliku usmjerava prema sebi: doći će trenutak kada će i Sin Čovječji biti podignut.
To podizanje dogodit će se na križu.
Ali Kristov križ nije samo instrument smrti. Ono što je trebalo biti znak poniženja postaje znak pobjede. Ono što je izgledalo kao potpuni poraz postaje mjesto na kojem Bog čovjeku otvara vrata spasenja.
Zato Isus ne govori samo o svojoj smrti. Govori o životu koji će iz njegove žrtve poteći prema svakome tko vjeruje.
U središtu današnjega Evanđelja nalaze se riječi koje otkrivaju razlog svega što će se dogoditi: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca.“
Križ zato najprije govori o ljubavi.
Ne o ljubavi koja postoji samo dok je lako, nego o ljubavi koja ostaje kada treba dati sve. Bog nije spasio čovjeka s udaljenosti. Ušao je u njegovu bol, prihvatio ljudsku patnju i u Kristu prošao kroz samu smrt.
Kada gledamo križ, gledamo koliko je daleko Bog bio spreman ići zbog čovjeka. Ne bježi od križa donesi Kristu ono što te boli Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa podsjeća nas da kršćanin ne slavi patnju radi patnje. Slavimo Krista koji je upravo preko križa pobijedio grijeh i smrt.
I mi imamo svoje križeve.
Neki su vidljivi drugima, a neki ostaju duboko skriveni. Bolest, gubitak, razočaranje, samoća, obiteljske teškoće, neizvjesnost, grijeh s kojim se borimo ili rana koju godinama nosimo mogu postati toliko teški da se počnemo pitati gdje je Bog.
Današnje Evanđelje ne obećava život bez križa. Pokazuje nam Boga koji je na križu već bio prije nas. Zato svoje rane ne moramo skrivati od njega.
Možemo ih donijeti Kristu. Pogled prema križu ne znači da će svaki naš problem odmah nestati. Znači da kroz ono što proživljavamo više ne moramo prolaziti sami.
Postoji još jedna rečenica današnjega Evanđelja koju ne smijemo previdjeti: Bog nije poslao Sina da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi. Krist dolazi spasiti.
To je velika nada za čovjeka koji misli da je otišao predaleko, previše pogriješio ili izgubio pravo na novi početak. Dok god se možemo okrenuti Kristu, postoji put povratka.
Zato danas zastani pred križem. Ne moraš imati mnogo riječi. Pogledaj Raspetoga i reci mu ono što nosiš. Križ će te podsjetiti na istinu koju nikada ne smiješ zaboraviti: tvoj život Bogu vrijedi toliko da ti je dao svoga Sina.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, danas gledam Tvoj križ i zahvaljujem Ti za ljubav kojom si me ljubio do kraja. Kada mi moj križ postane težak, podsjeti me da nisam sam.
Daj mi vjeru da Ti predam svoje strahove, grijehe, rane i sve ono što ne razumijem. Ne dopusti da pobjegnem od Tebe kada mi je teško, nego me privuci svome Srcu.
Po svome svetom križu oslobodi me od grijeha, učvrsti moju vjeru i vodi me putem koji završava u vječnom životu. Neka moj život svjedoči da križ nije posljednja riječ – posljednja riječ pripada Tvojoj ljubavi i uskrsnuću. Amen.
