Liturgija dana

Evanđelje dana za nedjelju, 4. kolovoza : Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.

Gospodine, daj mi poniznosti da uvijek slijedim istinu jer će me samo ona “osloboditi”

Prvo čitanje:

Izl 16, 2-4.12-15

Učinit ću da vam daždi kruh s neba.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona. I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš.« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 78, 3.4bc.23-25.54

Pripjev: Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.

Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu.

Odozgo naredi oblacima
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih mânu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.

Čovjek blagovaše kruh jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U svetu zemlju svoju on ih dovede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.

Drugo čitanje:

Ef 4, 17.20-24

Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.

Čitanje poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo:
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.
Ta vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je isitna u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjek, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
Riječ Gospodnja.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Evanđelje dana – komentar
Isus jednostavno i jasno izlaže istinu. On je Kruh života. Oni koji mu dolaze, nalaze u njemu dovoljno da se duhovno zauvijek nasite. Oni koji u njega vjeruju, zauvijek utaže žeđ.

Nevjerni Židovi su ranije od Gospodina zaiskali znamenje kako bi mogli vidjeti i vjerovati. Ovdje Isus veli kako im je već bio rekao da su vidjeli njega – najveće od sveg znamenja – a ipak nisu povjerovali. Gospodina nije obeshrabrila nevjera Židova. Čak i ako ga oni ne prihvate, zna da će mu doći svi oni koji Bog odabere. Osoba mu mora doći u pokajanju i vjeri, tada će je Bog spasiti. Ni jednoga koji k Bogu dođe po Kristu neće izbaciti van.

Očeva je volja da se spasi svaki koji je dan Kristu i da bude očuvan do uskrsnuća pravednih, kada bude uskrišen i odveden kući u Nebo. Gospodin Isus je bio odgovoran za to se ni jedan ud tijela ne izgubi i da se čitavo tijelo uskrisi u posljednji dan. Taj posljednji dan je dan kada će Gospodin doći u zraku, kada će najprije ustati mrtvi u Krstu, kada će se živi kršćani preobraziti i kada će se svi uzeti da se sretnu s Gospodinom u zraku, da budu zauvijek s Njim.

Gospodin nadalje objašnjava kako osoba postaje članom obitelji otkupljenih. Božja je volja da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni. Vidjeti Sina pritom ne znači vidjeti ga tjelesnim očima, nego očima vjere. Čovjek mora vidjeti ili shvatiti da je Isus Krist Sin Božji i Spasitelj svijeta. Nadalje, mora u njega i vjerovati. Svi koji to čine već sada dobivaju u posjed život vječni, a dobivaju i jamstvo da će biti uskrišeni u posljednji dan. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)

Povezani članci

MISNA ČITANJA, četvrtak 26,listopad: Nisam došao dati mir nego razdjeljenje

rastimouvjeri

Evanđelje dana, 11. veljače 2026. : Što nas doista onečišćuje?

rastimouvjeri

Evanđelje dana za ponedjeljak, 10. lipnja : Blago siromasima duhom!

rastimouvjeri

Napiši komentar