Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli. (Ivan 6, 1-15)
II. vazmeni tjedan
Sv. Atanazije, biskup i crkveni naučitelj
Čitanja: Dj 5,34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15
Imendani: Atanazije, Antonin, Boleslav, Boris
Prvo čitanje:
Dj 5,34-42
Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo. Čitanje Djela apostolskih U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista ioko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 27,1.4.13-14 Pripjev: Za jedno molim Gospodina: da živim u Domu Gospodnjem. Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!
Evanđelje:
Iv 6,1-15 Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.
Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Može li išta na ovoj zemlji uistinu zadovoljiti najdublju čežnju i glad koju osjećamo? Veliko se mnoštvo okupilo da čuje Isusa, bez sumnje zato što su bili gladni Riječi života. Isusovi učenici htjeli su ih poslati domovima na kraju dana, jer nisu imali hrane. Čak su se žalili koliko je novca potrebno da se nahrani tolika gomila!
Isus, Kruh života, uzeo je ono malo što su imali – pet kruhova i dvije ribe – i zahvalivši svom nebeskom Ocu, podijelio ih je svima dok nisu zadovoljili svoju glad. Izraelci su čekali Mesiju kojeg je Mojsije obećao: “Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte!” (Ponovljeni zakon 18, 15) . Znakovi koje je Isus činio, uključujući čudesno hranjenje pet tisuća, označavali su da ga je Bog doista poslao kao pomazanog proroka i Kralja. Isusovo hranjenje pet tisuća jedino je čudo zabilježeno u sva četiri evanđelja. Kakav je značaj ovog čuda? Čudesno hranjenje tako velikog mnoštva ukazivalo je na Božju opskrbu manom u pustinji za izraelski narod pod Mojsijevim vodstvom. Ta je hrana nagovijestila pravi nebeski kruh koji će Isus ponuditi svojim sljedbenicima.
Isus iznosi zahtjev koji samo Bog može iznijeti: On je pravi kruh nebeski koji može zadovoljiti najdublju glad koju osjećamo. Hranjenje pet tisuća pokazuje izuzetnu Božju velikodušnost i njegovu dobrotu prema nama. Kada Bog daje, daje obilno. Spasio nas je kroz vjeru u Krista i omogućio nam život u izobilju. On daje više nego što trebamo za sebe kako bismo imali što podijeliti s drugima, osobito onima koji Ga ne poznaju. Bog uzima ono malo što imamo i umnožava za dobro drugih. Vjerujete li u Božju opskrbu za vas i dijelite li s drugima?
