Evanđelje dana za ponedjeljak, 12. kolovoza: Ubit će ga, ali on će uskrsnuti.

Isus je želio da ljudi budu slobodni živjeti svoje živote u punini – to je njegova želja i za tebe

Prvo čitanje:

Ez 1, 2-5.24-28c

To bijaše nešto kao slava Gospodnja.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Petoga dana četvrtoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u prognanstvo kralja Jojakima — riječ Gospodnja dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Gospodnja.
Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku. Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Gospodnja. Vidjeh i padoh ničice.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 148, 1-2.11-14

Pripjev: Puna su nebesa i zemlja tvoje slave!

Hvalite Gospodina s nebesa,
hvalite ga u visinama!
Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove!

Zemaljski kraljevi i svi narodi,
knezovi i suci zemaljski!
Mladići i djevojke,
starci s djecom zajedno.

Nek svi hvale ime Gospodnje,
jer jedino je njegovo ime uzvišeno!
Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
on podiže snagu svom narodu.

On proslavlja pobožnike svoje,
sinove Izraelove —
narod njemu blizak.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuli.« I ožalostiše se silno.
Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.« (Matej 17, 22-27)

Evanđelje dana – komentar
Gospodin Isus je unaprijed upozorio svoje učenike da će biti ubijen. No opet je tu ona riječ opravdanosti i pobjede – treći će dan uskrsnuti. No, učenici su se silno ražalostili zbog toga što će ih napustiti i biti pogubljen.

U Kafarnaumu oni što ubiru dvodrahme upitaše Petra plaća li njegov Učitelj pola šekela za skupo održavanje hramske službe. Petar je odgovorio potvrdno. Možda je zavedeni učenik želio spasiti Krista od neprilike.

U onome što je slijedilo vidi se Gospodinovo sveznanje. Kad je Petar došao kući, Isus mu se prvi obratio: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« To se pitanje mora razumjeti u svjetlu onoga doba. Vladar je uzimao porez od svojih podanika za održavanje svoga kraljevstva i svoje obitelji, ali od vlastite obitelji nije tražio. U našem obliku vladavine svi podliježu porezu, uključujući vladara i njegovo kućanstvo.

Petar je točno odgovorio da su vladari prikupljali danak od tuđih. Isus je zatim istaknuo da su sinovi oslobođeni plaćanja. Za Isusa, Sina Božjega, plaćanje poreza za taj hram bilo bi jednako plaćanju poreza samome sebi. Međutim, da ne bi prouzročio nepotrebnu sablazan, Isus se složio da plati porez. No, kako će doći do novca? Poslao je Petra k Galilejskom moru i kazao mu da donese prvu ribu koju ulovi. U ustima te ribe je bio novčić ili stater, koji je Petar uzeo kako bi platio namet – polovicu za Gospodina Isusa i polovicu za sebe.

Ovo zapanjujuće čudo, ispripovijedano krajnje suzdržano, jasno pokazuje Kristovo sveznanje. On je znao koja od svih riba u Galilejskom moru u ustima ima stater. Znao je gdje se ta riba nalazi. I znao je da će to biti prva riba koju će Petar uhvatiti. (William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”)