Sloboda duha jedan je od velikih darova Kraljevstva Božjeg, a Isus mi želi dati taj dar. Danas me poziva da pogledam ona područja u svom životu u kojima sam možda neslobodan, zatvoren. Zarobljava li me želja za materijalnim imanjem? Paraliziraju li me brige i tjeskoba?
Prvo čitanje:
2 Ljet 24, 17-25
Zaharija koga ubiste između Hrama i žrtvenika (Mt 23, 35).
Čitanje Druge knjige Ljetopisa
U one dane: Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. Judejci bijahu ostavili Dom Gospodina, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. Slao im je Bog proroke da ih obrate Gospodinu, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Gospodina, i on će vas ostaviti.« Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Gospodnjega Doma. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Gospodin neka vidi i osveti!« Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Gospodin predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Gospodina, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji, te je poginuo; pokopali su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 89, 4-5.29-34
Pripjev: Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju.
Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.« »Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dane nebeske.« »Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ako li oskvrnu odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih…« »Šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima krivicu njihovu, ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.«
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: Ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Matej 6, 24-34)
Evanđelje dana – komentar U Mateju 6, 25-34 Isus govori okupljenima, također i svojim učenicima, ove riječi utjehe: “Ne budite zabrinuti za život svoj. Tko od vas može svojim brigama produljiti život svoj i za jedan samo pedalj”? To su riječi utjehe, no isto i riječi izazova. Daju nevjerojatno pouzdanje kada znamo da Bog, koji je stvorio sve što je oduvijek postojalo i koji ima moć nad svime, nas voli, čuva nas i želi samo najbolje za nas.
Ipak, stvarnost življenja u palom svijetu, u kojem Njegovo kraljevstvo još nije, jest da ćemo iskusiti bol. Naši strahovi će se ponekad obistiniti. To znamo iz iskustava. Stoga se brinemo. U stisku tjeskobe, često se običavamo pitati želi li nama Bog uopće dobro. Možemo zaboraviti sve ono što je već učinio u našim životima, dobrotu koju nam je donio i blagoslove koje je izlio na nas. U svojoj Riječi u Mateju 6, Isus nas podsjeća na to da se Bog svakodnevno brine i za ptice, a kako neće za nas, svoju djecu.
Bog nas ne percipira kao bezličnu gomilu ljudi. Bog nas voli, vidi i poznaje nas kao jedinstvene pojedince. Ipak, usred naših borbi, možemo imati problema s prisjećanjem na ovo obećanje.
Ipak kroz Bibliju, Bog neprestano podsjeća svoj narod, bez obzira radi li se o Izraelcima u pustinji ili učenicima u Jeruzalemu, da je Bog za njih i da ih voli. Ponovno i ponovno, kroz riječi i djela, Bog potvrđuje svoju ljubavlju ispunjenu vjernost prema svom narodu. S tim stupovima Božje osobnosti, briga gubi svoju moć.
Umjesto trošenja misli na zabrinutost i umjesto dopuštanja brizi da raste, možemo svoje misli usredotočiti na Boga i na prisjećanje kakav je On. To nije lagan proces i mora biti učinjen s namjerom. No s Božjom pomoći, to može zamijeniti našu tjeskobu s mirom. Taj mir ne znači da će životne borbe i nevolje nestati. Oluja još uvijek može bjesnjeti oko nas, no možemo znati da je sidro, u koje se pouzdajemo, sigurno. (Autor: James Dwyer)
