U one dane: David reče Saulu: »Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.« Ali Saul odvrati Davidu: »Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim, jer si ti još dječak, a on je ratnik od svoje mladosti.« David odgovori: »Gospodin koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.« Tada Saul reče Davidu: »Idi i Gospodin neka bude s tobom!« David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti — bijaše David dječak, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: »Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?« I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: »Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!« A David odgovori Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Gospodina nad Vojskama, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Gospodin predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Gospodin gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.« Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca, odsjekavši mu glavu. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Vezani članci:
Blagdan svete Lucije i svjetlo vjere 13. prosinca 2025. 06:08 Blagdan svete Lucije u došašću podsjeća nas da svjetlo vjere pobjeđuje i najdublju tamu
Blagoslovljen Gospodin, hridina moja: ruke mi uči boju, a prste ratu.
On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću. Ti daješ pobjedu kraljevima, ti koji si spasio Davida, slugu svojega.
Evanđelje:
Mk 3,1-6
Je li dopušteno subotom život spasiti ili pogubiti?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. Riječ Gospodnja
Razmatranje evanđelja dana
Uz obred obrezanja posvećivanje i poštovanje subote bijaše značajka i znamen svakoga pravovjernoga Židova. Do dana današnjega. Farizejska strogoća u toj točci zacijelo bijaše izričaj velike životne ozbiljnosti. Pa ipak je Isus svjesno i opetovano kršio subotnje propise, ne da bi činio manje nego što Zakon propisuje, nego da bi istaknuo pravu nakanu Zakona i volje Božje sadržane u tim propisima. Subota je ponajprije dan slobode, Božji dar čovjeku, da uživa i zahvaljuje u stvorenju.
Isus prozire njihovu okorjelost srca. Srce je mjesto spoznaje u Bibliji. Isus ih u duši i srcu žali, jer na onaj upit koji postavlja odgovor može biti samo jedan: Činiti dobro. To je ljudski, to je humano, to je sadržano i u Mojsijevu Zakonu. Njegovim protivnicima nije jasno kako treba novo vino u nove mjehove. Trebaju novo djelovanje. Isus ih sažalijeva, s njima ima sućuti. Njegov je odgovor do kraja radikalan, on čovjeka liječi, dok protivnici, zanijemjeli, šute. Promašili su ‘kairos’, trenutak milosti koji se nudi u Isusu, ostaju u svojoj neotkupljenosti. Nevjera se širi. Usahla ruka i uvenulo, okorjelo srce – imaju onaj svećenik i levit koji ne vide čovjeka koji je upao među razbojnike, nego ga zaobilaze. Ne čine dobro. Isus se očituje kao milosrdni Samaritanac koji liječi nevoljnika.
Isus se solidarizira s nižim slojevima, stavlja se na stranu bolesnika i nevoljnika, liječi i subotom. Time je samo očitovao svoju slobodu djelovanja, ali navukao na sebe i smrtnu presudu, već na samome početku. Sve što slijedi u Markovu Evanđelju samo je opis logične posljedice polarizacije koja se stvara oko Isusa. Čudo usahle ruke i čudo koje Isus izvodi upravo u subotu. To je najveća neobičnost u svemu.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
