Biblija nam govori da ljubav nije zavidna ili ljubomorna, ali ljubomora je mala stvar koja se lako može uvući u naš život ako nismo oprezni.
Otkrila sam da je najbolji način da prebolim zavist ili ljubomoru, da to priznam. Kad počneš osjećati ljubomoru, budi iskren s Bogom i zamoli Ga da te oslobodi od toga.
Moram priznati, kao i većina ljudi, i sama sam se ponekad suočavala s ljubomorom. Bilo je dana kada bih čula za nečiji blagoslov i pomislila: „Kada će se to dogoditi meni?“ Ali, naučila sam da kad mi takve misli padnu na pamet, moram odmah otvoriti usta i reći: „Sretan sam zbog te osobe i odbijam biti ljubomorna i zavidna.“
Znak duhovne zrelosti – života u bliskom zajedništvu s Bogom – je izbor blagoslivljati druge ljude i ne bojati se da će nas prestići. Možemo izabrati da ne zavidimo nikome na izgledu, posjedu, obrazovanju, društvenom položaju, bračnom statusu, darovima i talentima, poslu ili bilo čemu drugom, jer će to samo ometati naš vlastiti blagoslov.
Mi inače smatramo da prava velika ljubav uopće ne postoji bez ljubomore. Već mala djeca znaju mrziti mlađu braću i sestre jer su ljubomorna na roditeljsku ljubav. “Ljubav ne zavidi!” I tu pomalo shvaćamo da se ovdje govori o jednoj posve drugačijoj ljubavi od one koju mi poznajemo.
U ovome svijetu zbrke jako je teško nedvojbeno jasno govoriti! Jasno je da ova izjava nikako ne želi biti oružje u rukama nevjernih supružnika koji će sada svom bračnom partneru reći: “Pogledaj, čak i u Bibliji stoji da ne smijemo biti ljubomorni!” Kakav bi to bio nesporazum!
Ova riječ očito ima mnogo veću težinu u sebi. Zato je toliko važno da je ispravno shvatimo. Stvar postaje još kompliciranijom time što Biblija govori da je Bog ljubomorni Bog!
No upravo to što je Bog ljubomoran može nam sve razjasniti. Ljubomoran je netko tko drugoga želi “posjedovati”. A jedini koji nas smije posjedovati je Bog. Mi smo njegova svojina. Ta on nas je stvorio. On nas je i otkupio krvlju svoga Sina, Isusa Krista da bismo bili njegova svojina. Zato Bog s pravom može biti ljubomoran.
Međutim, mi griješimo ako drugoga želimo “posjedovati” kao da bi bio naše vlasništvo. Naša djeca, naši bračni partneri, naši podređeni nisu naša svojina. Oni su Božja svojina. Zbog toga ih smijemo voljeti. No nikada biti ljubomorni poput nekakvih vlasnika.
Prava ljubav ne želi drugoga posjedovati, već mu stajati na raspolaganju. A kada drugome stojite na raspolaganju, onda za ljubomoru više nema mjesta.
